Zašto mlade djevojke odlaze u džihad?

Tri djevojke iz SAD-a su već bile uspjele prijeći pola svog puta do područja pod vlašću tzv. Islamske države. No tijekom vikenda je njemačka policija zaustavila tinejdžerice u dobi od 15 do 17 godina u Frankfurtu na Majni te ih je poslala natrag u SAD. Ali, neke druge djevojke iz Europe i Sjeverne Amerike već su došle do svog cilja. Još je uvijek relativno malo žena među tisućama dobrovoljaca koji su se pridružili uglavnom sunitskim terorističkim postrojbama Islamske države. Ali, taj se broj iz dana u dan povećava.

Prije nekoliko mjeseci je slučaj 16-godišnje gimnazijalke iz Konstanza izazvao veliko zanimanje javnosti. Djevojka je potajno preko Turske otputovala u Siriju u kamp za obuku. Katherine Brown, stručnjakinja za terorizam pri Kraljevskom koledžu u Londonu (King's College), vjeruje da se oko 200 žena iz Europe uključilo u sirijski građanski rat. Za takvu odluku navodno postoji više razloga. "Islamska država nudi političku utopiju", kaže ova znanstvenica u razgovoru za Deutsche Welle. Vladavina IS-a se romantično uljepšava. Po njezinom mišljenju tomu pridonose i kritične političke rasprave o islamu u Europi, zbog kojeg se mnogi muslimani osjećaju marginalizirano.

Povrh toga, želja za pustolovinom tjera mnoge žene i muškarce u tuđinu. Situacija bi se mogla usporediti sa španjolskim građanskim ratom prije više od 75 godina. Pojedine su se muslimanke htjele svjesno, kao žene, boriti za samoproglašeni Kalifat. "Žele biti dio nečeg novog – kao majke države i kao žene boraca", objašnjava Brown.

Žene mlađe od muških pripadnika IS-a

Burkhard Freier, voditelj Službe za zaštitu ustavnog poretka u njemačkoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, procjenjuje da je oko 25 žena napustilo tu pokrajinu. "Te žene su vrlo mlade, mlađe od muškaraca. Imaju između 16 i 20 godina", navodi Freier. Gotovo su sve dolazile iz obitelji s migracijskom pozadinom. Samo su rijetke od njih prešle na islam. I Freier pronalazi više razloga za radikalizaciju. Ovim ženama i djevojkama, prema procjeni čuvara ustavnog poretka, nedostaje priznanje i orijentacija – kao što je slučaj i kod mladih muškaraca koji se radikaliziraju. Uz to dolazi i neka vrsta kulture prosvjedovanja i želje distancirati se od vlastite obitelji. "Ima i slučajeva, gdje su žene rekle da u Siriji pokrivene glave mogu bolje živjeti svoju muslimansku vjeru, nego u Njemačkoj", nadopunjava Freier. Veliku ulogu pritom igra i romantična predodžba udaje za jednog kao "lava" predstavljenog budućeg mučenika.

Mnoge su se simpatizerke IS-a radikalizirale preko interneta. One se daju primamiti videima, blogovima i objavama na Facebooku od drugih žena s područja kojim vladaju terorističke postrojbe IS-a. Uz praktična uputstva i savjete za oskudan život u ratnom području, pronalaze i pregršt propagandnih materijala.

Strogi salafistički islam, kojemu se mladi dobrovoljci za Islamsku državu oduševljeno predaju, ostavlja ženama samo malo prostora za manevriranje. U takvom im svjetonazoru preostaju samo dvije funkcije: vjerna suputnica borca ili majka. Žene uglavnom nisu predviđene kao borci. Pa ipak su očito neke žene umiješane u nasilje ili se barem predstavljaju kao borci. Brown tako izvještava o jednoj malezijskoj liječnici koja je pisala na svom blogu: "Imam svoj stetoskop i svoj kalašnjikov, što bi mi još moglo trebati?" A prošlog je tjedna bila objavljena slika na kojoj se jedna Francuskinja, opasana eksplozivom oko struka, predstavila kao bombašica samoubojica.

Ne sudjeluju u borbama

Prema procjenama službenika za zaštitu ustavnog poretka Freiera, žene ne sudjeluju u borbenim akcijama. "One se koriste za nadzor i kao podrška muškarcima", kaže Freier. Mnoge su žene tek na licu mjesta primijetile koliko su jako ograničene. Za povratak na staro tada bude obično prekasno.

Prema medijskim izvještajima takvo su iskustvo doživjele i dvije mlade Austrijanke. Nakon šest mjeseci u Islamskoj državi i braka s borcima IS-a javile su se svojim prijateljima, jer više nisu mogle podnijeti prolijevanje krvi. Pritom su 16-godišnja i 17-godišnja prije nekoliko mjeseci bile objavile slike na kojima su, skroz prekrivene velom, pokazivale svoje puške. Tada su bile najavile da žele umrijeti za Alaha.

I Brown i Freier smatraju da je radikalizacija žena više povezana s politikom i pobunom, nego li s religijom. Stručnjakinja pri Kraljevskom koledžu u Londonu Katherine Brown primjećuje da dio njih odlazi na put s vrlo površnim znanjem o islamu. "U videima su prikazane uobičajene izreke, crna zastava i pjesme. Međutim, one se malo bave teologijom islama."