Zatvorene granice za korona-aplikacije

Kada je francuska vlada prošlog tjedna predstavila upozoravajuću aplikaciju "StopCovid" vlasti su drastičnim riječima građane pokušavale uvjeriti u korisnost ovog tehničkog pomagala za pametne telefone: "Ako se aplikacija neće koristiti, bit će više mrtvih, zaraženih i morat ćemo se vratiti u izvanredno stanje", rekao je državni tajnik za digitalna pitanja. Pet dana kasnije vlada govori o "dobrom početku" i preko milijun korisnika.

No aplikacija je još uvijek puna tehničkih poteškoća, pogotovo za korisnike Apple mobitela. Često se događa da ako djeluju u pozadini ili ako je mobitel u štednom modusu, aplikacije ne čine ono što bi trebale činiti: stupiti u kontakt s mobitelom u blizini i registrirati eventualni lanac zaraze.

Za turiste beskoristan

Pored tehničkih problema postavlja se i pitanje svrsishodnosti za turiste i poslovne putnike. Aplikacija naime registrira potencijalno zaraženu osobu ali nakon povratka u domovinu i eventualnog alarma koji se aktivira u slučaju kontakta sa zaraženima, aplikacija u inozemstvu ne reagira. Dakle ne ispunjava ulogu zbog koje je zamišljena.

Njemačka aplikacija, koja bi ovih dana trebala biti puštena u opticaj, je, barem što se tiče iPhone korisnika, tehnički zrelija. Ona u principu funkcionira kao i francuska aplikacija, tj. bilježi sve korisnike iste aplikacije koji se barem 15 minuta nalaze u blizini, ali za razliku od francuske verzije, kod koje se svi podaci pohranjuju centralno, podaci se kod njemačke aplikacije pohranjuju lokalno, dakle na samom pametnom telefonu.

Na ovom decentralnom pohranjivanju su inzistirale tvrtke koje stoje iza operativnih sustava za pametne telefone, Google i Apple, ali i njemačke službe za zaštitu osobnih podataka. Središnje je pohranjen samo anonimni individualni kod osobe pozitivno testirane na koronavirus. Aplikacija tada može sama utvrditi je li osoba u čijem mobitelu se nalazi bila na neki način uključena u lanac zaraze.

Aplikacije na nacionalnoj razini

Sličnu tehnologiju kao i njemačku upotrebljavaju i nacionalne aplikacija za praćenje korona pandemije u Austriji i Švicarskoj. No, kako za DW kaže Christian Kudera, bečki stručnjak za IT sigurnost, sve ove aplikacije padaju na "međunarodnom" testu jer funkcioniraju samo na nacionalnoj razini.

Primjer: jedna konobarica u nekom švicarskom planinarskom domu je zaražena koronavirusom i njezina aplikacija to dojavi središnjem švicarskom serveru. No u isto vrijeme, njemački gost koji je bio u kontaktu sa zaraženom konobaricom, iako je aplikacija na njegovom mobitelu zabilježila taj susret, ne šalje alarm jer nema pristup švicarskom serveru gdje su pohranjeni podaci zaražene konobarice. Slična situacija je i u drugim zemljama.

Rješenje bi naravno bilo u razmjenjivanju podataka više nacionalnih servera. No: "Tehnički je prijenos podataka moguć preko GPS-a ili kroz roaming. No sve su to metode koje po mišljenju onih koji se brinu za zaštitu osobnih podataka ulaze preduboko u privatnu sferu korisnika", kaže Kudera za DW.

Razmjena podataka iz aplikacije je i politički više nego sporna. Strahuje se da bi spremnost građana za instaliranje aplikacije praćenja zaraze pala ako bi se znalo da su ti podaci dostupni i stranim vladama, pa čak i ako se radilo o zemljama Europske unije.

Nove nevidljive granice

Europska komisija je već u više navrata upozorila kako je "od posebne važnosti kompatibilnost aplikacije na europskoj razini". No pravne podloge za elemente koji bi aplikaciju učinili "europskijom" zasada nema. Bruxelles zato kao as u rukavu čuva već postojeći Europski sustav za rano upozoravanje i reakciju (EWRS), dakle klasičnu razmjenu podataka između zdravstvenih ustanova pojedinih zemalja članica. U svakom slučaju njemačka aplikacija će ovih dana u promet biti puštena bez funkcije koja omogućava praćenje izvan granica Njemačke.

Na kraju se postavlja i pitanje svrsishodnosti aplikacije. Christian Kudera objašnjava da bez drugog vala pandemije uopće nije moguće zaključiti je li praćenje preko aplikacije učinkovit način u borbi protiv širenja zaraze. Sadašnji podaci su preoskudni za neki ozbiljniji znanstveni zaključak.

Drugi problem su nedavno tematizirali i stručnjaci sa sveučilišta u Oxfordu. Prema njihovim istraživanjima je potrebno da najmanje polovica stanovništva koristi aplikaciju ako bi se htjelo doći do pouzdanih znanstvenih zaključaka. No od ovih vrijednosti su sve europske zemlje vrlo udaljene. I globalno gledano su podaci otrežnjujući: u Australiji je prvom mjesecu otkako je puštena u promet, aplikacija upozorila jednog jedinog korisnika kojeg su vlasti ionako već prije aplikacije preko drugih kanala informirale o mogućem kontaktu sa zarazom.