"Zaposliti domaće nezaposlene, a ne inozemne radnike"

Deset godina nakon što je njemačka vlada uvela Green Card (kako bi privukla stručnjake iz inozemstva) situacija u ovoj zemlji je slična. A sve je započelo izjavom njemačkog ministra gospodarstva Reinera Brüderle. On je, naime, zahtijevao više doseljenika i predložio je “novac za dobrodošlicu“. Taj je zahtjev odmah odbacio Horst Seehofer, smatrajući kako se prvo treba iskoristiti potencijal vlastitih radnih snaga. “Pravilni postupak bi bio zaposliti što više nezaposlenih“, naglasio je svoje mišljenje Seehofer.

Podršku mu je pružio i predsjednik saveznog ureda za zapošljavanje Frank-Jürgen Weise, koji se isto protivi brzom deseljavanju inozemne stručne radne snage. A kancelarka Angela Merkel je jasno i glasno izjavila: “Vlada ne planira nove smjernice o doseljavanju. I točka!“

Njemačka ovisna o doseljenicima

No veto kancelarke ignorira jedno od neodgodivih problema u zemlji. Njemačko stanovništvo pada rekordnom brzinom i neizbježno ovisi o doseljenicima. Prema prognozama broj djelatno sposobnih do 2035. godine past će za otprilike osam milijuna, što je 17 posto. Prema tome, Njemačka stoji pred velikim manjkom stručnjaka. A on bi mogao pokrenuti začarani krug: manji rast znači manju potrebu za radnim snagama, a manjak radne snage pak znači manji rast. Institut njemačkog gospodarstva Köln (IW) izračunao je kako će već za 4 godine nedostajati oko 200.000 inženjera, tehničara i prirodoznanstvenika. Udruga njemačkih inženjera (VDI) navodi manjak od 36.000 stručnjaka.

Istraživanja su pokazala kako je Njemačkoj potrebni više od 200.000 doseljenika godišnje kako ne bi došlo do drastičnog opadanja stanovništva. Na pitanje kako bi Njemačka mogla promijeniti tu tendenciju, navode se dva koraka: prvo se trebaju promijeniti smjernice o doseljavanju, a kao drugo, doseljenici sami moraju posjedovati želju za dolaskom u Njemačku – kao što je to slučaj u SAD-u ili Kanadi. Da Njemačka treba postati privlačnija, shvatili su samo pojedinci. Mnogi, naime, još uvijek smatraju da useljenici Nijemcima oduzimaju radna mjesta.

Pri tome je stvarnost potpuno drugačija: od 2008. Njemačka je, čak, zemlja iseljeništva. Uz kvalificirane strance zemlju napuštaju i obrazovani Nijemci. Istovremeno, u Njemačku je zadnjih godina došlo manje od 700 visoko obrazovanih osoba godišnje, što je premalo.

Sustav bodova uspješan u drugim zemljama

Njemačka se mora ugledati na druge zemlje, npr. Kanadu, koja godišnje privuče i do 200.000 doseljenika. Tamo je većina doseljenika visokoobrazovana, a u novoj domovini uspon im je već unaprijed osiguran. I u Australiji je isto. U SAD-u je pak prosječna obrazovanost doseljenika veća od one svih Amerikanaca. Razlozi su očigledni. Ove se zemlje službeno trude dovesti ljude iz inozemstva. Osim toga, ti se ljudi moraju kvalificirati u tzv. bodovnom sustavu. Tako se u Kanadi ili Danskoj kandidati ocjenjuju po znanju jezika, njihovoj izobrazbi i radnom iskustvu. Tko je bolje kvalificiran, bit će brže pušten u zemlju.

U skandinavskim zemljama mijenjaju se smjernice za doseljenike i to prema potražnji stručnih radnika. Osim toga, mogućnosti uspona na radnom tržištu u spomenutim zemljama su veći nego u Njemačkoj. Radnik koji dođe u SAD ima brže mogućnosti uspona. Poduzeća u Njemačkoj odavno su spoznala taj problem i zahtijevaju već godinama bodovni sustav kakav je u Kanadi. Ipak, mali je broj visokoobrazovanih među nezaposlenima koji bi mogli zadovoljiti potrebe tih poduzeća. Velike gospodarske udruge zahtijevaju pri svakom gospodarskom rastu, kakav je sada, nove doseljeničke smjernice. Obrtništvo čak podupire naučnike iz Poljske.

Autor: sđ/ spiegel

Odg. ur.: M. Ljubičić