"Zapad traži izlaz iz slijepe ulice"

U protestu protiv neovisnog Kosova, Rusija i Srbija pozivaju se (iz političkih i nacionalnih interesa) na međunarodno pravo. Otcjepljenje i samostalnost bivše srpske pokrajine djelomično se kritizira i na Zapadu. Kao razlog navodi se činjenica da proglašenje nezavisnosti nije "pokriveno" rezolucijom UN-a, odnosno bojazan da bi i neki drugi separatistički pokreti mogli slijediti kosovski primjer. Njemačka je primjerice od samog početka odlučno odbacila mogućnost da Kosovo bude predložak po kojem će se ravnati neki drugi krajevi svijeta. "Radi se o posebnom slučaju, koji je naslijeđen raspadom Jugoslavije", tvrdi Berlin.

"Nuspojave" kosovske neovisnosti

Proglašenje neovisnosti Kosova će samo pooštriti postojeće sukobe u regiji zbog toga što taj korak nije uslijedio u skladu s međunarodnim pravom, smatra renomirani njemački pravni stručnjak, profesor Michael Bothe. On je upozoravao na posljedice tog kosovskog koraka, a kritičan ton se nije stišao ni nakon proglašenja nezavisnosti. Bothe priznaje kako u slučaju Kosova očito postoji jaz između (kosovskog) prava na samoodređenje i (srbijanskog) prava na teritorijalni integritet jedne države.

To je kontradikcija, koja je "zapečaćena" rezolucijom Vijeća sigurnosti 1244. Njome je kosovskim Albancima priznato pravo na samoupravu, a istovremeno je tadašnjoj Saveznoj republici Jugoslaviji priznato pravo na teritorijalni integritet. Bothe ipak dodaje kako pravo na samoodređenje ne znači automatski i pravo na odvajanje od neke države: "Bez sumnje je priznato samo pravo na samoodređenje kolonijalnih naroda. To je jedno vrlo posebno formuliranje prava na samoodređenje koje se prakticiralo u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća i koje onda, nakon što su se kolonijalni narodi emancipirali od kolonizatora, više nije ni bilo sporno." Neovisno o tom kolonijalnom kontekstu, u međunarodnim vodama ne postoji jedinstveno mišljenje i tumačenje pitanja samoodređenja, dodaje profesor Bothe: "To se jasno vidi na primjeru Baskije ili na primjeru Korzike. Posvuda u svijetu zapravo separatistički pokreti imaju jake protivnike."

Po čemu je "slučaj Kosovo" poseban?

Po čemu se onda "slučaj Kosovo" razlikuje od navedenih primjera za najvažnije zemlje Europske unije ili SAD? Za zemlje koje su već priznale Kosovo. Po čemu se Kosovo razlikuje od Tajvana? Na jednoj se strani podržava pravo na otcjepljenje, a na drugoj se zabranjuje odvajanje od zajedničke države. U slučaju Kine moraju se uvažiti posebni preduvjeti, smatra profesor Bothe. Ni u slučaju Kine ne može se odvojeno promatrati pitanje međunarodnog priznanja i pitanje pravnih temelja: "Početna je teza takozvana "teorija o jednoj Kini", koju su zastupale obje strane, i Kina i Tajvan. To je teorija po kojoj postoji samo jedna Kina s jednom legitimnom vladom. To je dugo vremena bila i pozicija tajvanske vlade."

U slučaju Tajvana radilo se o dogovoru dviju vlada, a ne dviju država. Zato je odluka Ujedinjenih naroda krajem 60-ih godina prošlog stoljeća bila dosljedna: tada je vlada u Pekingu priznata kao predtsavnica Kine. Tada se nije radilo o slučaju secesije neke države: Tajvan naime nije ni u jednom trenutku zahtijevao dijelove kineskog državnog teritorija i zato je primjer Tajvana bio i ostao poseban slučaj. U kosovskom slučaju radilo se o teritoriju Srbije. No, njemački profesor Bothe ne zaboravlja napomenuti da su u slučaju Tajvana važnu ulogu igrali i politički, odnosno gospodarski faktori: "Takvo priznanje nije jednostavno kao naprimjer odluka nekog suda. Radi se o deklaraciji s političkim motivima. To je uvijek bilo tako." Zbog toga dolazi i do stalnih sporova u sličnim slučajevima: naprimjer kad se radi o pitanju je li neka novoproglašena država možda prerano priznata. Prije nego što je na njezinom teritoriju uspostavljen stvarni državni autoritet. Svojedobno je svijet kontroverzno diskutirao o njemačkom priznanju Hrvatske, o čemu danas više nitko ne priča jer su bojazni "preranog priznanja" u slučaju Hrvatske odavno odagnane.

Kosovo kao "predložak" separatistima?

Hoće li "slučaj Kosovo" ohrabriti i neke separatističke pokrete u drugim državama ili ne, umnogome ovisi o političkoj stvarnosti svake od tih država, smatra profesor Bothe. Prijedlog palestinskog ministra koji je rekao da bi i Palestinci trebali napraviti isto ono što su napravili Albanci na Kosovu, Bothe smatra "pogrešnim jer je preuranjen". U slučaju palestinske samouprave ne bi se radilo o otcjepljenju od neke države: klasični primjeri otcjepljenja su turski sjever Cipra, Baskija, možda i Katalonija. Nije slučajno da se najglasniji protivnici kosovske neovisnosti nalaze upravo u tim zemljama.

Međunarodna zajednica tvrdi kako je Kosovo "poseban slučaj". No taj bi argument mogao koristiti svaki separatisitčki pokret i rabiti ga kao argument za proglašenje neovisnosti, smatra njemački pravni stručnjak Bothe. On kaže kako se međunarodna zajednica našla u slijepoj ulici i da se sada mora pokušati pronaći izlaz. A izlaz bi, po njegovom mišljenju moglo biti približavanje Srbije Europskoj uniji. Kad ljudi u Srbiji počnu živjeti bolje onda se možda više neće ni obazirati na neke stvari, smatra Bothe. No, prije svega, dodaje stručnjak za međunarodno pravo, moraju se "počistiti ruševine nastale priznanjem Kosova".