Zakonske ograde sprječavaju znanstveni napredak
16. listopada 2007Prema zakonu iz 2002. godine zabranjeno je stvaranje embrionalnih stanica u svrhu znanstvenog istraživanja kao i njihovo uništavanje. Ali, pod određenim uvjetima dopušteno je istraživanje uvezenih embrionalnih matičnih stanica.
«Ozračje za istraživanje matičnih stanica u Njemačkoj tako je loše, osobito među mladim znanstvenicima, da oni uopće ne dolaze na to područje. Kažu mi- s obzirom da sam ja dovoljno eksponiran, «ljudske embrionalne matične stanice, to mi je jednostavno previše rizično». To znači, posvuda se mladi znanstvenici time bave, samo ne u Njemačkoj.»
Ljudsko dostojanstvo kao argument
pripovijeda vodeći njemački znanstvenik na tom području profesor Hans Schöler. Brojni kritičari stvari vide drukčije. Kažu da se čovjek mora ravnati prema višim moralnim načelima. Kršćansko-demokratski političar i stručnjak za bio-etiku Hubert Hüppe protivi se smanjenju zakonskih ograničenja:
«Ako polazim od toga da ljudski embrij ima ljudsko dostojanstvo, a ja polazim od toga, i da je ljudsko pravo na život važnije nego pravo na znanstveno istraživanje, onda to ne mogu prihvatiti.»
Neznanje često određuje stajalište
Znanstvenik Hans Schöler kaže da on razumije etičke prigovore. Ali, misli da mnogi kritičari tako argumentiraju zbog neznanja:
«Njemački znanstvenici ne žele uopće stvarati embrionalne matične stanice, to je nešto što je u drugim zemljama potpuno uobičajeno. Mi ih želimo samo uvoziti. A zakon propisuje, ako se uvoze, moraju biti starije od pet godina i moraju biti višak, koji bi se inače bacio. To znači, za ovu vrstu istraživanja ne stvaraju se embriji u inozemstvu, nego se upotrebljava višak. Glavni je problem, koji uvijek iznova uočavam, da ljudi izjednačavaju embrije i embrionalne matične stanice. Kažu da bi se onda u Njemačkoj u istraživanju trošilo embrije, što nije točno.»
Prednjače Švedska i Velika Britanija
Schöler kao pozitivne primjere u Europi navodi Švedsku i Veliku Britaniju, koje puno jače potiču istraživanje na tom području. Ernst-Ludwig Winnacker je glavni tajnik novoosnovanog Europskog znanstvenog vijeća. On u istraživanju matičnih stanica vidi samo jedan primjer puno raširenijeg problema u Europi:
«Mi smo prije svega zaostali u primjeni rezultata temeljnih istraživanja u praksi. Tu imamo velike slabosti. Imamo i strukturne probleme, primjerice probleme s podmlatkom, a posljedica toga je da imamo premalenu kritičnu masu.»
Suzdržanost zbog nacističke prošlosti?
Mnogi se pitaju zašto je u Njemačkoj tako jak otpor istraživanju matičnih stanica. Je li to povezano s iskustvima iz vremena nacionalsocijalizma, kad je i medicina zloupotrebljavana u smislu državne rasne ideologije? Profesor Schöler smatra da za to nema razloga:
«Ja osobno imam dojam kao da Nijemci zbog toga iskustva žele biti etički uzor svima u svijetu. To se pokazalo i na jednom vijećanju Njemačko-izraelskog društva, kad je jedan od izraelskih etičara ustao i rekao, da ne bismo trebali uzimati vlastitu prošlost u vezi sa židovima kao argument za to da nešto činimo ili ne činimo. Upravo u Izraelu je dopušteno istraživanje, koje je ovdje nezamislivo.»
Prema zakonu iz 2002. godine zabranjeno je stvaranje embrionalnih stanica u svrhu znanstvenog istraživanja kao i njihovo uništavanje. Ali, pod određenim uvjetima dopušteno je istraživanje uvezenih embrionalnih matičnih stanica.
«Ozračje za istraživanje matičnih stanica u Njemačkoj tako je loše, osobito među mladim znanstvenicima, da oni uopće ne dolaze na to područje. Kažu mi- s obzirom da sam ja dovoljno eksponiran, «ljudske embrionalne matične stanice, to mi je jednostavno previše rizično». To znači, posvuda se mladi znanstvenici time bave, samo ne u Njemačkoj.»
Ljudsko dostojanstvo kao argument
pripovijeda vodeći njemački znanstvenik na tom području profesor Hans Schöler. Brojni kritičari stvari vide drukčije. Kažu da se čovjek mora ravnati prema višim moralnim načelima. Kršćansko-demokratski političar i stručnjak za bio-etiku Hubert Hüppe protivi se smanjenju zakonskih ograničenja:
«Ako polazim od toga da ljudski embrij ima ljudsko dostojanstvo, a ja polazim od toga, i da je ljudsko pravo na život važnije nego pravo na znanstveno istraživanje, onda to ne mogu prihvatiti.»
Neznanje često određuje stajalište
Znanstvenik Hans Schöler kaže da on razumije etičke prigovore. Ali, misli da mnogi kritičari tako argumentiraju zbog neznanja:
«Njemački znanstvenici ne žele uopće stvarati embrionalne matične stanice, to je nešto što je u drugim zemljama potpuno uobičajeno. Mi ih želimo samo uvoziti. A zakon propisuje, ako se uvoze, moraju biti starije od pet godina i moraju biti višak, koji bi se inače bacio. To znači, za ovu vrstu istraživanja ne stvaraju se embriji u inozemstvu, nego se upotrebljava višak. Glavni je problem, koji uvijek iznova uočavam, da ljudi izjednačavaju embrije i embrionalne matične stanice. Kažu da bi se onda u Njemačkoj u istraživanju trošilo embrije, što nije točno.»
Prednjače Švedska i Velika Britanija
Schöler kao pozitivne primjere u Europi navodi Švedsku i Veliku Britaniju, koje puno jače potiču istraživanje na tom području. Ernst-Ludwig Winnacker je glavni tajnik novoosnovanog Europskog znanstvenog vijeća. On u istraživanju matičnih stanica vidi samo jedan primjer puno raširenijeg problema u Europi:
«Mi smo prije svega zaostali u primjeni rezultata temeljnih istraživanja u praksi. Tu imamo velike slabosti. Imamo i strukturne probleme, primjerice probleme s podmlatkom, a posljedica toga je da imamo premalenu kritičnu masu.»
Suzdržanost zbog nacističke prošlosti?
Mnogi se pitaju zašto je u Njemačkoj tako jak otpor istraživanju matičnih stanica. Je li to povezano s iskustvima iz vremena nacionalsocijalizma, kad je i medicina zloupotrebljavana u smislu državne rasne ideologije? Profesor Schöler smatra da za to nema razloga:
«Ja osobno imam dojam kao da Nijemci zbog toga iskustva žele biti etički uzor svima u svijetu. To se pokazalo i na jednom vijećanju Njemačko-izraelskog društva, kad je jedan od izraelskih etičara ustao i rekao, da ne bismo trebali uzimati vlastitu prošlost u vezi sa židovima kao argument za to da nešto činimo ili ne činimo. Upravo u Izraelu je dopušteno istraživanje, koje je ovdje nezamislivo.»