Zahrina borba protiv obrezivanja žena

Njezina majka ju je upozoravala. Uvijek iznova. “Ako ćeš se baviti ovim poslom, oni će u tebi vidjeti neprijatelja”, prisjeća se Zahra Naleie riječi svoje majke. No, na upozorenja nije obraćala pozornost. Naprotiv, tada, u ranim 90-im godinama odlučila je uključiti se u borbu protiv ritualnog obrezivanja ženskih spolnih organa. To je ujedno značilo da se okrenula i protiv tradicije, religije i običaja. Tako joj je barem objasnila njezina majka u Somaliji. A Zahra, koja je tada upravo završila studij u Nizozemskoj, trebala se početi baviti, prema mišljenju majke, nečim što ima više smisla.

No, Zahra ju nije htjela slušati. Borba protiv tog brutalnog običaja prema njezinom je mišljenju bila itekako smislena. “Tada sam joj rekla – borim se protiv toga iz dubine mog srca i zato ću nastaviti!”, kaže Zahra.

Što je Female Genital Mutiliation (FGM)?

Prilikom obreda obrezivanja ženama se uklanja klitoris ali često i jedan dio usmina. Često se rana toliko tijesno šiva da ženama ostane tek jedan sićušan otvor za uriniranje, odnosno, kroz kojeg može teći krv tijekom menstruacije. Posljedice mogu biti kobne – infekcije, inkontinencija, kronični bolovi i trauma. Mnoge djevojčice iskrvare tijekom te procedure koja je vrlo raširena u zemljama Afrike i Bliskog istoka. No, FGM se obavlja i kod određenih migrantskih grupa u Europi, pa tako i u Nizozemskoj, zemlji u kojoj je Zahra i nakon završenog studija ostala živjeti, nakon što je u njezinoj domovini, Somaliji, izbio rat.

Zagovarači tog običaja obično ističu čitav niz argumenata. Oni navode zdravstvene i higijenske prednosti ali i razne religiozne razloge, kao i one vezane za očuvanje tradicije. Vrlo često je taj obred vrsta rituala kojim se dokazuje da je jedna djevojčica unutar zajednice spremna na sklapanje braka.

Prijetnje aktivistica

Zahrin angažman u početku je bio vrlo težak. Kaže da su joj prijetili oni koji u tom obredu vide sastavni dio svoje kulture. No, neprijateljski su se prema njoj odnosile i žene; čak i one koje su i same iskusile na vlastitoj koži svu brutalnost tog rituala, no koje usprkos tome zbog straha da im kćerke neće moći pronaći muževe, željele su i svoju djecu podvrgnuti tom ritualu. „One zapravo ne žele tjelesno mučiti svoju djecu, već im žele omogućiti budućnost“, kaže Zahra i dodaje da vrlo često neobrezane žene vrijede kao nečiste.

Zahra Naleie se upravo nalazi u Berlinu kako bi se sastala s aktivisticama iz Švedske, Velike Britanije i Njemačke. One navode kako se posljednjih godina po tom pitanju mnogo toga promijenilo. Dok je, primjerice, još prije nekoliko godina bilo gotovo nemoguće muškarce dovesti do stola kako bi razgovarali o ovoj temi, danas su pojedine grupe iz Eritreje i Etiopije sasvim odustale od tog običaja.“Razlog uspjehu leži u tome što surađujemo s religioznim vođama, učiteljima i liječnicima. Osim toga, FGM je od strane UN-a proglašen kršenjem ljudskih prava i samim time u mnogim zemljama zabranjen. U Njemačkoj se, primjerice, za taj čin može dobiti i kazna od 15 godina zatvora”, kaže Zahra.

No, usprkos tome, još uvijek mnogobrojne djevojčice i novorođena ženska djeca bivaju povrgnuta tom obredu. Čak i u Europi. Ovdje, prema procjenama iz jedne studije Europskog parlamenta iz 2009. godine, oko 180.000 djevojčica prijeti opasnost od obrezivanja spolnog organa. Te brojke i danas vrijede. Prema podacima, u Europi živi oko 500.000 obrezanih djevojčica, djevojaka i žena.

Promjene ipak u tijeku

No, ti su brojevi naravno samo procjene. Nitko ne može zapravo sa sigurnošću reći koliko njih bude tijekom praznika (kada mnoge odlaze u domovinu roditelja u posjet odakle se često vraćaju obrezanih organa) podvrgnuto toj brutalnoj proceduri, a niti koliko će ih još biti u budućnosti. Prema riječima liječnice Cornelie Strunz iz berlinske bolnice Waldfriede, “svakog mjeseca dolazi barem tri ili četiri ovakve pacijentice koje su obred prošle u nekoj afričkoj zemlji”. Ona dodaje međutim kako joj je poznato da žene koje vrše te rituale dolaze i u Njemačku kako bi sakatile djecu. No, to ne priznaje niti jedna majka. “O tome se ne govori jer bi tada obitelj zapravo snosila odgovornost za nešto za što ne postoji nikakvo objašnjenje niti potreba. Obrezivanje žena vrši se isključivo zato kako bi ih se lišilo bilo kakvih seksualnih osjećaja i kako bi na taj način postale “pristojne”, objašnjava Strunz.

Pa ipak, i ona primjećuje promjene, a njih potvrđuje i Zahra. “Mnogi u međuvremenu kažu kako ne žele svojoj djeci nanositi bol. Na koncu, i moja je majka promijenila mišljenje iako je bila toliko protiv mog angažmana”, kaže ponosno Zahra i dodaje kako je sigurna da će taj obred jednog dana u potpunosti nestati. “Mi ćemo biti ti koji će pobijediti!”, kaže Zahra.