Zadrugarstvom do humanijeg i uspješnijeg gospodarstva

Energetska zadruga Lug neobična je pojava u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o socijalnoj zadruzi, a potom još i energetskoj. Kao što nam je rekao njezin član Milan Medić, to sve skupa znači da je po srijedi poduzeće koje dobit ne dijeli među zadrugarima, nego je u cijelosti reinvestira ili donira u lokalne zajednice po kojima posluje. Osnovna djelatnost Luga odnosi se na solarnu energiju, no toj lijepoj socijalnoj priči se ispriječila - hrvatska energetska politika.

Medić je kritički nastrojen prema domaćoj vladi, ne samo aktualnoj. Za usporedbu ističe Sloveniju, koja je od Hrvatske upola manja i površinom i brojem stanovnika, ali ima 170 MW solarnih elektrana, dok je hrvatska planirana kvota do 2020. godine – 20 MW. "Vrlo je teško razvijati energetsku zadrugu usmjerenu na obnovljive izvore energije u državi koja iste želi zatrti i svoju energetsku budućnost graditi na fosilnim gorivima", svjedoči naš sugovornik dodajući kako je povrh svega lani još ukinut i sustav državnih poticaja te otkupnih kvota.

Bogata zadrugarska tradicija

Njegova zadruga nije gubila vrijeme, angažirala se na proizvodima i uslugama vezanima za tehnologiju bežičnog interneta za seoske zajednice koje ne mogu računati na operatere iz klasične telefonske mreže. Posvetili su se i radu s mladima, pa je njihov primjer bio idealan za temu zadrugarskog poduzetništva u Hrvatskoj. Nju smo poželjeli ovdje malo osvijetliti jer smatramo da se radi o izuzetno obećavajućem, ali nedovoljno iskorištenom ekonomskom modelu - barem u ovoj zemlji, dok je u svijetu on itekako poznat.

Hrvatska zadrugarska tradicija pritom je veoma bogata, s poviješću dugom gotovo stoljeće i pol. Danas širom svijeta zadruge okupljaju preko 800 milijuna članova; u Hrvatskoj djeluje oko tisuću takvih organizacija – najviše poljoprivrednih, zatim ribarskih, braniteljskih i drugih - s oko 20 tisuća zadrugara. Ono što je prvenstveni specifikum modela, i njegova naročito privlačna kvaliteta, jest demokratski odnos prema vlasništvu i prihodu, te sustav odlučivanja o poslovanju. Svi su zadrugari ravnopravni u donošenju odluka i svi načelno imaju pravo na istu zaradu.

Zadruge su humanije

"Zadruge su osobito zanimljivi ustrojstveni oblici ako ih promatramo iz motrišta ekonomske demokracije i održivog razvoja", mišljenja je Medić, koji je i član Instituta za ekonomsku demokraciju iz Zagreba. On napominje da prednosti zadruga najviše dolaze do izražaja sad, u vrijeme teške krize i moguće skore propasti socio-ekonomskog sustava zasnovanog na dominaciji kapitala nad radom, kao i jurnjavom za profitom zasnovanim na izrabljivanju radnika i okoliša. Zadruge su pritom ipak već isprobana alternativa gdje ljudi osiguravaju trajnost radnih mjesta, humanu radnu atmosferu i prostor zajedničkog odlučivanja o ulaganju u širu zajednicu.

Nakon pretprošlog i čak prošlog desetljeća u kojem su i zadruge bile prokazivane kao mrski relikt samoupravnog socijalizma, posljednjih je godina službena politika ipak počela iznova pružati podršku takvim oblicima poslovanja. Utoliko je značajan i prijedlog novog Zakona o zadrugama koji je sredinom srpnja poslan u saborski zakonodavni postupak, premda – prema mišljenju Milana Medića – nije riječ o naročitom poboljšanju pozicija.

Treba učiti od boljih

Medić državi zamjera birokratiziranost i nefokusiranost na bitne momente; zakonski okvir, po njegovim riječima, niti dosad nije bio loš, ali izostaje sustavna vladina politika koja se ne iscrpljuje samo u povremenim legislativnim gestama. Konkretno, kad se govori o institucionalnim potporama, nedostaje prilagodba fiskalne politike zadružnom sektoru, te njegovo favoriziranje u raznim državnim poslovima. Za to je potrebno provesti zadružnu politiku i horizontalno, kroz razne zakonske i podzakonske akte i procedure, sve do lokalnih samouprava i posebnih banaka za razvoj zadruga.

U Hrvatskoj, država do danas nije uspjela osigurati niti braniteljskim zadrugama da rade za vojsku i Ministarstvo obrane. U Italiji, pak, za postupke javne nabave propisano je obavezno sudjelovanje bar jedne socijalne zadruge, uz slične mjere kroz koje se ogleda prozadrugarska državna politika. Danska uopće nema zakon o zadrugama, ali uslijed kontinuirane orijentacije vladine politike ima jedno od najjačih zadružnih gospodarstva na svijetu. Ipak, u Hrvatskoj kao novi trend registriramo makar lagani pomak prema zadrugarstvu u političkoj i medijskoj praksi.

Početak nove politike?

Slaže se s tim i Darko Liović, šef državne Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (Hamag invest), no također upozorava da će biti potrebno uložiti još intenzivnije napore za promociju zadružnog poduzetništva, do iskorištavanja njegova punijega potencijala. "Hrvatsko gospodarstvo karakterizira usitnjenost. Male i srednje tvrtke imaju svoje prednosti i nedostatke", rekao je Liović za DW, "ali mali udruživanjem mogu anulirati prednosti velikih u rentabilnosti i višoj efikasnosti poslovanja".

Imajući to u vidu, predsjednik uprave Hamag investa procjenjuje da će upravo zadruge u budućnosti morati dobivati više na značaju u ukupnom kontekstu domaće privrede. Svijest o tome raste, po njegovu mišljenju, i u političkim, kao i poduzetničkim krugovima. Na koncu, dokazuju to i nedavne riječi Gordana Marasa, hrvatskog ministra poduzetništva i obrta, koji je istaknuo da država i mora i želi više pomagati i poticati zadrugarstvo u Hrvatskoj.