Zabranjeno oružje u ratu u Ukrajini

Klorpikrin je otrovna, gusta tekućina s krajnje penetrantnim mirisom. Ako ljudi dođu u kontakt s tom tvari, to može izazvati prištiće na koži, nadražiti oči ili izazvati poteškoće s disanjem. Osobito je opasno to što para te tvari, ako ju se udahne, napada krvne žile u plućima. Posljedica je plućni edem (oteklina) zbog kojega će čovjek pri disanju hroptati i iskašljavati krv, a u krajnjem slučaju to može dovesti i do smrti. Ljudi su znali kakvo pogubno djelovanje ta tvar ima već u Prvom svjetskom ratu. Prvotno je klorpikrin razvijen kao pesticid. Ali, ruska vojska je od toga razvila bojni otrov. I njemačka vojska je od 1916. koristila taj bojni otrov u plinskim granatama na francuskoj fronti.

Kemijsko oružje u Ukrajini?

Više od stotinu godina kasnije ruska vojska je navodno ponovo upotrijebila taj bojni otrov. To Moskvi predbacuje američko ministarstvo vanjskih poslova. Ruske trupe navodno upotrebljavaju i druge bojne otrove. Cilj je, tvrdi Pentagon, potisnuti ukrajinske vojnike iz utvrđenih rovova kako bi se postigla taktička prednost na bojnom polju.

Ako se potvrdi da je to točno, to bi bilo kršenje međunarodne konvencije o kemijskom oružju. Ona je stupila na snagu 1997. i zabranjuje razvijanje, proizvodnju, skladištenje i uporabu kemijskog oružja. Osim toga ta konvencija propisuje da sve postojeće kemijsko oružje mora biti deklarirano i do 2012. uništeno pod međunarodnim nadzorom. Da se to nije svuda učinilo pokazalo se primjerice u ratu u Siriji, kad je vojska tamošnjeg vlastodršca Bašara al Asada navodno izvela napad kemijskim oružjem u jednom predgrađu Damaska.

Rusija je svojevremeno posjedovala najveće količine kemijskog oružja na svijetu, ali je i ona potpisnica Konvencije o zabrani kemijskog oružja. Organizacija za zabranu kemijskog oružja OPCW potvrdila je 2017. godine da su svi ruski bojni otrovi u međuvremenu uništeni. Kremlj je odmah opovrgao korištenje kemijskog oružja u Ukrajini. Ali, atentati na Sergeja Skripala i Alekseja Navalnog pokazuju, među ostalim, da u Rusiji i dalje postoji kemijsko oružje – i da ga se još koristi.

Kazetne bombe na ruskoj i ukrajinskoj strani

Sigurno je dokumentirano da su nakon izbijanja rata u Ukrajini u veljači 2022. u više navrata korištene kazetne bombe. Po navodima organizacije za ljudska prava Human Rights Watch ruske snage su od početka invazije koristile najmanje šest vrsta kazetnih bombi. I ovog tjedna je Rusija navodno napadala lučki grad Odesu među ostalim i kazetnim bombama.

Ali, kazetne bombe koristi i ukrajinska vojska. U srpnju 2023. je američki predsjednik Joe Biden dopustio isporuku kazetnih bombi Kijevu. Te bombe eksplodiraju u zraku i onda se na velikom području rasprše stotine manjih bombi koje one nose, a koje ne eksplodiraju sve odmah. Tako one i nakon više godina predstavljaju smrtonosnu opasnost za ljude koji tu žive. I kazetne bombe su zabranjene od 2010. Sporazumom o kazetnim bombama. Ali, ni SAD ni Rusija ni Ukrajina nisu potpisale odgovarajući sporazum.

Masovno korištenje mina u Ukrajini

Ukrajina je trenutno najminiranija zemlja na svijetu. U međuvremenu je zakopano više milijuna eksplozivnih naprava na površini koja je dvostruko veća od Austrije. Već više od godinu dana na istoku Ukrajine se vodi rovovski rat. U tom razdoblju se fronta samo minimalno pomicala. Da bi obranile svoje položaje obje strane koriste protutenkovske mine koje se postavljaju u širokom pojasu na obje strane bojišnice. Da bi se otežalo razminiravanje između protutenkovskih se postavljaju protupješačke mine, a one su zabranjene od 1997. godine. Ukrajina je potpisala taj sporazum skupa s još 163 zemlje, ali Rusija nije.

Osobito dramatične posljedice je imalo miniranje brane Kahovka, istočno od Hersona u ljeto 2023. Jer, poplava koja je tako nastala odnijela je i brojne mine za koje više nitko ne zna gdje su i koliko ih ima.

Fosforne bombe na Mariupolj i Bahmut

Fosforne bombe se sastoje od bijelog fosfora i mješavine sirovog benzina i kaučuka i koriste se, među ostalim, kao bombe koje izazivaju požar. Same se zapale u kontaktu sa zrakom, a temperatura pri izgaranju doseže i 1.300 stupnjeva. Prilikom eksplozije se fosforna bomba rasprsne na tisuće užarenih kuglica. I najmanje količine mogu izazvati najteže opekline, a osim toga su pare bijelog fosfora vrlo otrovne.

Uporaba fosfornih bombi protiv civila i gradskih područja je zabranjena Ženevskom konvencijom, ali ne potpuno. Ukrajina predbacuje ruskoj vojsci da je fosforne bombe koristila u borbama oko Azovske čeličane u Mariupolj kao i u Bahmutu. Moskva to opovrgava.

I Ukrajina je od zemalja koje ju podupiru zahtijevala isporuku i fosfornih bombi za obranu, ali ih nije dobila.

Uransko streljivo za Kijev

Sjedinjene Države su Ukrajini isporučile uransko streljivo koje može probiti oklope. Radi se o streljivu koje ima omotač od osiromašenog uranija i koje zbog njegove čvrstoće može probiti oklop. Uranska prašina koja se oslobađa unutar oklopa zapali se u kontaktu sa zrakom tako da izgori sve što je u kabini. Nema međunarodne konvencije koja bi zabranjivala uransko streljivo.

Ipak, stručnjaci upozoravaju na dugoročne posljedice za zdravlje ljudi zbog slabo radioaktivne uranske prašine. Za vrijeme rata u Iraku 2003. godine upotrijebljene su stotine tona uranskog streljiva. Prema jednom izvještaju Organizacije međunarodnih liječnika za sprječavanje atomskog rata (IPPNW) na područjima na kojima je korišteno uransko streljivo uočen je osjetan porast deformacija fetusa, oboljenja od raka i drugih zdravstvenih problema. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEO) nisu, međutim, dosad mogle potvrditi povećanu ugroženost civilnog stanovništva.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.