Zabraniti (proklete) đačke mobitele?

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je još u predizbornoj borbi obećao: ako pobjedi, zabranit će đacima u francuskim školama korištenje njihovih mobitela. Ovog ponedjeljka je Nacionalna skupština u Parizu konačno i prihvatila takav zakon: za zabranu mobitela kod đaka je glasovalo 62 zastupnika, samo jedan je bio protiv, nekolicina ih se suzdržala glasovanja.

Zapravo još od 2010. u toj zemlji postoji zakon koji zabranjuje đacima uporabu mobitela za vrijeme nastave, ali sad je zabrana potpuna: đacima svih škola na razini onoga što bi u Hrvatskoj bila srednja škola ili gimnazija, se zabranjuju mobiteli, tableti, ručni satovi-mobiteli i slične naprave, kako u školskoj zgradi, tako i za vrijeme nastave izvan nje.

Iznimka jedino može biti ako učitelj sam pozove učenike da donesu svoje mobitele iz nastavnih razloga – gotovo devet od deset francuskih mladih do 17 godina imaju mobitel. Ili ako je učenik invalid tako da mu mobitel treba kao pomoć. Gimnazije (francuske Lycées) i više škole nisu obuhvaćene tim zakonom, ali se same mogu priključiti zabrani

U Njemačkoj – možda treba, ali ne bi prošlo

I u Francuskoj se golema većina građana slaže s takvom zabranom, makar isto tako mnogi roditelji žele da njihovo dijete ima mobitel „da bi znali gdje je", kao što se obično kaže. A to onda stvara problem, gdje da se u školama deponiraju ti đački mobiteli za vrijeme nastave.

I u Njemačkoj je ovaj francuski zakon naišao na mnogo simpatija: jedva da i tu ima učitelja koji nije bio na rubu živčanog sloma kad bi se u učionici odjednom oglasio mobitel ili je netko nešto „kuckao" ispod klupe. Mogu razumjeti i francuski argument kako korištenje mobitela ometa koncentraciju na nastavi i čitavu atmosferu u školi, a povrh toga i smanjuje spremnost za realnu, a ne tek virtualnu fizičku aktivnost.

Usprkos tome, predsjednik Udruženja obrazovanja i odgoja (VBE) Udo Beckmann smatra kako Njemačku takva zabrana „ne bi nikamo odvela". On se slaže da i ova zemlja mora povući jasnije granice korištenja takvih naprava u školama, ali smatra da je problem što je zadaća škola djecu naučiti i korištenje novih medija.

Školska oprema „iz kamenog doba"

A to njemačke škole u kojima je tehnička oprema, da citiramo predsjednika udruge njemačkih nastavnika: „često na razini kamenog doba", jednostavno ne može bez uređaja i naprava samih učenika. Još prije dvije godine su politika i struka bučno najavljivali kako će za digitalizaciju njemačkih škola biti potrošeno pet milijardi eura – ali od onda, dogodilo se nije gotovo ništa.

I vijeće njemačkih roditelja đaka u školama je sličnog mišljenja: „Mobiteli smetaju na nastavi, tu ne moramo lagati sami sebe", misli predsjednik tog vijeća Stephan Wassmuth. Ali dok škole nisu tehnički opremljene, nema drugog izbora nego pustiti đake da (ponekad) koriste svoje mobitele.

I formalno, zabrana kakva je uvedena u Francuskoj u Njemačkoj ne bi bila moguća: obrazovanje je tu regulirano pokrajinskim, a ne saveznim propisima. Neke pokrajine jesu uvele nešto strože propise, na primjer u Bavarskoj je đacima korištenje mobitela dozvoljeno jedino u okviru nastave. Ali tu načelno i pojedine škole svojim učenicima mogu zabraniti – ili dozvoliti korištenje mobitela.

Jer u današnje doba sigurno je prijeko potrebno naučiti  koristiti nova sredstva komunikacije. Tu će se složiti i najljući protivnici đačkih mobitela: ne samo da bi naučili koristiti mobitel kao pomagalo u nastavi, nego i da bi si konačno u svoje mlade glave utuvili i da Wikipedija može pisati goleme gluposti, a da i jedan Google možda može naći „hamburger na Marsu", ali nipošto ne uvijek točan i cjelovit odgovor na neko pitanje ili problem.

Zato onda i postoji škola.