Zabrana ustaškog pozdrava: njemački ili američki model?
4. prosinca 2018
Ima li Hrvatska problem s ustaškim pozdravom "Za dom spremni" i bujanjem ustaštva i negacionizma? Sudeći po sve brojnijim apelima raznih društvenih aktera - ima. Ustaški pozdrav "Za dom spremni" izrijekom se ne spominje ni u jednom hrvatskom zakonu ni Ustavu, pa je i sudska praksa kada je riječ o njegovoj zabrani različita. Istarski demokratski sabor (IDS) ovih je dana predložio dopunu Kaznenog zakona kako bi se izrijekom zabranilo i kažnjavalo korištenje tog pozdrava. IDS sa svojim partnerima traži zatvorsku kaznu od šest mjeseci do dvije godine za svakog tko propagira ustaške slike i simbole, po uzoru na zakon kakav postoji u Italiji, a odnedavno i u Austriji, koja je ustaške simbole svrstala uz bok simbolima Islamske države, propisavši zatvorske i visoke novčane kazne za njihovo isticanje.
Porazna analiza pučke pravobraniteljice
Zapravo, riječ je o prijedlogu što ga je IDS u saborsku proceduru uputio prije više od godinu dana, no kako ga predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije uvrstio na saborski dnevni red, IDS ga je aktualizirao, potaknut nizom "zabrinjavajućih" događaja u posljednje vrijeme. Iz IDS-a poručuju kako se zadnjih godina nesmetano tiskaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH, dok državne institucije sve to ignoriraju.
Vlasti su uglavnom ignorirale i nedavno izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović, u kojem je ona optužila državne institucije da prešućuju veličanje NDH, relativizaciju ustaških zločina i ustašonostalgiju, ali i sve njezine upite na tu temu. Pučka pravobraniteljica u svojoj analizi upozorava kako su pojave negiranja karaktera NDH i razmjera zločina ustaškog režima, isticanja ustaških simbola i simpatiziranja ustaškog režima u hrvatskom društvu "toliko učestale da su gotovo prešutno prihvaćene", čime se njeguje "kontinuitet mržnje" i narušavaju ustavne vrijednosti.
Vladajući su se oglušili i na nedavni apel predstavnika nacionalnih manjina stradalih od ustaškog režima i antifašista o alarmantnom širenju revizionizma i negacionizma koji, kako tvrde u apelu, imaju potporu Katoličke crkve i HTV-a. Predstavnici srpske, romske i židovske manjine i antifašisti u svom dopisu upućenom čelnim ljudima u državi izražavaju zabrinutost zbog sve brojnijeg i raširenijeg vrijeđanja sjećanja na žrtve NDH, pozivajući odgovorne da "odlučno i bezrezervno" osude takve događaje, umjesto što šalju svoje predstavnike na njih. Naposljetku je i SDP podnio interpelaciju o radu vlade Andreja Plenkovića zbog "nečinjenja u vezi s učestalom zloupotrebom ustaškog pozdrava 'Za dom spremni'". Iako je interpelacija zahvaljujući vladajućoj većini odbačena, sa saborske je govornice ponovno upozoreno na ustaški revizionizam i negacionizam, dok su vladajući ponovno poručili kako nemaju problema u vezi s prepoznavanjem i osudom "totalitarnih i nedemokratskih režima".
Mainstream ili margina?
Vladajući i njihovi kritičari u ovom se slučaju ne mogu složiti ni oko osnovnih činjenica. Dok jedni upozoravaju da se Hrvatska suočava s "bujanjem ustaškog revizionizma", za vladajuće je riječ o marginalnoj pojavi. "Na žalost, nije riječ o marginalnoj pojavi. Ako je riječ o potpuno nekažnjenom i otvorenom govoru na koncertima, javnoj televiziji i u parlamentu, onda to možemo nazvati i bujanjem", ocjenjuje za DW povjesničar Tvrtko Jakovina.
Svijet poznaje dva glavna modela suočavanja s ovim problemom: njemački i američki. Dok njemački model jasno određuje granice slobode govora kada je riječ o desničarskom ekstremizmu i ikonografiji, američki model je fleksibilniji i u njemu su dopušteni čak i marševi neonacista, sve dok se ne radi o otvorenom nasilju. Jakovina je uvjeren da je za Hrvatsku, u kojoj je sve ionako propisano "do zadnje točke", primjereniji njemački model.
Zbog toga ovaj stručnjak za povijest 20. stoljeća podržava prijedlog da i Hrvatska, po uzoru na Italiju i Austriju, precizno zakonski zabrani i sankcionira korištenje ustaške ikonografije i ustaškog pozdrava. "Za razliku od tih zemalja, Hrvatska je posljednja dva ili tri desetljeća napravila ogromne korake unatrag. U Hrvatskoj je taj problem izraženiji, opasniji i više dio 'mainstream'-a nego što je to slučaj u Italiji ili Austriji. Revizionističke ideje u Hrvatskoj su prihvaćenije i toleriranije u akademskoj i nastavničkoj zajednici, i zato mislim da bi bilo dobro nešto poduzeti. Za razliku od brojnih drugih zemalja, mi imamo zbog toga brojne probleme, odvojene komemoracije i govor mržnje koji je prisutan na različitim razinama", objasnio je za DW Jakovina, podsjetivši kako je "kapilarno" prihvaćanje ustaštva nastavljeno i nedavnim preporukama Vijeća za suočavanje s prošlošću, kojima je djelomično legaliziran pozdrav "Za dom spremni". Međutim, uvjeren je Jakovina, ni precizna zakonska sankcija u našem slučaju ne predstavlja jamstvo da će problem biti riješen. Jer, kako kaže, ovdje je samo djelomično riječ o problemu pravosuđa i pravne regulative, a ni Hrvatska nije uređena pravna država.
Skretanje pozornosti
Povjesničar Josip Jurčević, s druge strane, uvjeren je da je za Hrvatsku u ovom slučaju puno primjereniji američki model koji je, smatra, bolji od zabrana. "Premda u američkom modelu nema zabrana, on ne dopušta da se javnim sredstvima financira nešto što je protivno američkim ustavnim vrijednostima", objašnjava Jurčević i dodaje kako su zabrane kontraproduktivne jer proizvode suprotan učinak, pogotovo kod mladih.
Osim toga, ovaj povjesničar, koji je bio ekspert u predmetima koji su se zbog pozdrava "Za dom spremni" pred sudovima u Švicarskoj i Hrvatskoj vodili protiv nogometaša Josipa Šimunića, uvjeren je kako je ova rasprava rezultat politikantstva i "nametnutog problema". "Tenzije oko tog pozdrava umjetno se proizvode kako bi se skrenula pozornost od puno važnijih tema, poput afere Borg ili pljačke Uljanika. Trebamo se okrenuti važnijim pitanjima, poput funkcioniranja pravne države, pravednijeg poreznog sustava ili onemogućavanja trgovanja saborskim mandatima, a ne neproduktivnim temama kao što je 'bujanje ustaštva'. Potpuno je pogrešno sve nas koji smo rođeni poslije Drugog svjetskog rata, a riječ je o većini stanovništva, mjeriti mjerilima iz Drugog svjetskog rata. To je krajnje nepravedno", zaključuje Jurčević.