"Zaboravljeni zatvorenici" - preminuo utemeljitelj amnesty internationala

Pravnik i borac za ljudska prava, sin jedne zidovske bankarske obitelji porijeklom iz Rusije „amnesty“, koji broji oko 1,8 milijuna clanova diljem svijeta, je utemeljio 1961. To je jedna od najvaznijih organizacija za zastitu ljudskih prava.

Sve je pocelo s jednim novinskim clankom: 28. svibnja 1961. lijevo-liberalni Observer objavio je prilog pod naslovom „Zaboravljeni zatvorenici“:

„Zavirite li u Vase novine bilo koji dan u tjednu naci cete izvjestaj o nekome iz nekog kutka svijeta koga se uhapsi, muci i likvidira zato sto se njegovo misljenje ne svidja vladi njegove zemlje.“

Tim je rijecima autor Peter Benenson zapoceo svoj tadasnji „apel za amnestiju“. Nitko ne bi zbog svojih stavova trebao biti hapsen, mucen ili ubijen.

Nekoliko tjedana prije toga pravnik Beneson je citao izvjestaje iz Portugala u kojem je vladala diktatura i gdje su dva studenta bila osudjena na sedam godina zatvora zato sto su u jednom kaficu nazdravili slobodi.

„Najprije sam osobno osjetio zelju protesirati pred portugalskim veleposlanstvom u Londonu, ali sam shvatio da bi to samo smirilo moju savjest ali ne bi imalo nikakvog ucinka“.

Zato je on odlucio napisati protestno pismo adresirano na portugalku vojnu diktaturu i u Observeru je pozvao i ostale citatelje da i oni to naprave. Stotine ljudi je doista poslusalo njegov poziv, a akcija je uskoro prosirena i na druge zemlje i druge rezime:

„Nas podrum je bio pun materijala, a iz cijelog svijeta je stizala potpora i poticaj radu pokreta.“

Dva mjeseca kasnije samo u Velikoj Britaniji se 70 grupa angaziralo za oslobadjanje politickih zatvorenika. Iste te godine „amnesty international“ je postao i formalno organizacijom koja je vec 1965. dobila savjetodavni status pri Ujedinjenim narodima. „amnesty“ podrzavaju pojedinci i organizacije iz 160 zemalja svijeta. Logo sa svijecom oko koje je bodljikava zica danas predstavlja najvecu svjetsku organizaciju za zastitu ljudskih prava.

Peter Benenson je rodjen 1921. godine u Londonu kao sin jednog casnika. Vec u osnovnoj skoli jako ga je se dojmilo stanje siromasnih rudara, sakupljao je novac za zrtve nacistickog rezima i zauzimao se oko sirocadi spanjolskog gradjanskog rata. Potomak dobrostojece obitelje kasnije se angazirao i u Laburistickoj stranci, a kao najjaci poticaj u zivotu je navodio katolicizam.

Benensonov odnos s organizacijom koja je nastala na njegovu inicijativu nije bio uvijek najbolji. 1966. godine on je napustio „amnesty international“ i utemeljio konkurentsku organizaciju. Sredinom 80-ih on se ipak vratio ai-ju.

Tada je organizacija vec uzivala veliko priznanje u svijetu: 1977. je cak odlikovana i Nobelovom nagradom za mir, a godinu kasnije i Nagradu za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Najvaznije od svega je cinjenica da je se u 44 godine postojanja „amnesty international“ brinuo oko 47000 zatocenih osoba. U 45000 slucajeva ta je pomoc i urodila plodom.