Zaboravljeni u Harlanu šalju poruku Trumpu
10. rujna 2018
Okrug Harlan na istoku Kentuckyja smješten je u Apalačkom gorju, jednom od najljepših ali i jednom od najsiromašnijih dijelova SAD-a. Na vrhuncu razvoja, u četrdesetim godinama prošlog stoljeća, ovdje je živjelo preko 75.000 stanovnika. Posla u rudnicima je bilo dovoljno, zarađivalo se dobro.
Sada ovdje živi 27.000 ljudi. Stopa nezaposlenosti je dvostruko viša od nacionalnog prosjeka od oko 4 posto. Onaj tko je mogao, otišao je, oni koji su ostali jedva krpaju kraj s krajem. Tradicionalnih poslodavaca ionako više nema.
Chelsei Barrs, porijeklom s Floride i tamne boje kože, je jedna od onih koja je zadovoljna. Nedavno je zajedno sa svojim zaručnikom, koji potječe odavde, doselila u Harlan. Radi u podružnici jednog lanca fast-food restorana i u potrazi je za stanom. „Mislila sam da će biti teško: ja nisam odavde a nisam baš primijetila ni neku etničku raznolikost ovdje. Unatoč tomu su svi ljubazni i zasad nemam problema", kaže Barrs. Apalačko gorje sa svojim pretežito bijelim i religioznim stanovništvom, dugo je vremena slovilo, i još uvijek slovi, kao crna rupa SAD-a sa siromašnim i neobrazovanim žiteljima. Većina njih glasa za Trumpa što je nekako još produbilo predrasude prema ovom dijelu Amerike.
Iz Harvarda za Harlan
Iza Geoffa Mariette je drugačija priča ali i on je kao i Barrs sretan što je doselio „na kraj svijerta" u Harlan. On je doktorirao na Harvardu, pokrenuo uspješnu softversku tvrtku i kada je trebao pronaći mjesto gdje će razviti svoju novu video igricu, koja tematizira nasilje u školama, umjesto Vijetnama odlučio se za Harlan odakle je njegova supruga. I otkad je 2013. ovdje osnovao podružnicu, nije požalio. „Ljudi ovdje su najmarljiviji ljudi koje sam sreo", kaže Marietta koji je prije tri godine prodao svoju tvrtku i potpuno s obitelji preselio u Harlan. Ono što su njihovi prijatelji u Bostonu proglasili za ludost, obitelj Marietta nije požalila. Htjeli su iza sebe ostaviti 80-satni radni tjedan i više vremena provoditi s obitelji. Geoff je u međuvremenu direktor jedne tradicionalne škole ali još uvijek traži načina kako da gospodarski pomogne ovoj regiji. Prošle godine je preuzeo i vodstvo lokalne Trgovinske komore. On vidi gospodarskog potencijala u regiji ali istodobno je svjestan u kakvoj situaciji se nalazi većina stanovnika ovdje. „Reći da je rat protiv siromaštva gotov je kao okrutna šala prema ljudima ovdje", kaže Marietta aludirajući na proglas Bijele kuće iz srpnja po kojem u SAD-u praktički nema siromaštva. „Ljudi ovdje pate", dodaje.
Droga i siromaštvo
No nije samo siromaštvo zbog kojeg zajednice ovdje gube tlo pod nogama. Ovaj dio Amerike je posebno pogođen zloupotrebom opijata. S 54.3 smrtna slučaja od predoziranja na 100.000 stanovnika, statistike za Harlan su dvostruko više nego na državnoj razini. Ako se uzme u obzir i dohodak po glavi stanovnika (državna pomoć nije uračunata) od 12.579 dolara u usporedbi s 40.679 na saveznoj razini, onda se dobiva jedna prilično tamna slika. I stoga ne čudi da slikom grada prevladavaju zatvorene trgovine a jedino što još funkcionira su zalagaonice i crkve. To, kako kaže Marietta, objašnjava i 85 posto glasova za Trumpa. „Ljudi su očajni i osjećaju se napuštenima", kaže Marietta. Ljudi ovdje doslovno umiru: prosječna životna dob je za osam godina kraća nego u ostatku zemlje. Ostavljeni između izbora za Hillary Clinton, čiji stranački kolega Barack Obama žiteljima ovdje nije donio ništa, i novog kandidata koji im je obećava sve, bilo je jasno za koga će se opredijeliti.
Ugljen nije budućnost
No u međuvremenu gotovo nitko više ovdje ne vjeruje da će rudnici i s njima povezana industrija, ikada biti ponovno donijeti prosperitet ovom gradu. Zasad je otvoren jedan rudnik, gdje je posao pronašlo 150 osoba. „Naš problem je neraznovrsnost ekonomije. I da bi se razvili, potrebna nam je infrastruktura", kaže Dan Mosley iz uprave okruga Harlan. „Spora, dvotračna autocesta nije bila problem za rudarsku industriju ali jest za ostale", dodaje.
Projekti postoje, no zasad je Harlan još čvrsto u rukama siromaštva. „Nekad smo imali ljude koji su kod nas volontirali, sada i oni sami dolaze po obrok", kaže Bryan Toll iz jedne kršćanske humanitarne organizacije koja je organizirala pučku kuhinju. Toll, koji je rođen u obitelji kršćanskih misionara iz Indiane, nema odgovora na rješenje problema siromaštva u okrugu Harlan.
No za Barris s početka priče, Harlan je mjesto gdje je pronašla svoj mir. „Harlan nije tako loš kao što svi pričaju. Lijepo je doseliti se ovdje i promatrati planine svo vrijeme i uživati u miru. Jedino čega se plašim malo su divlje životinje ovdje ali to je sve", zaključuje došljakinja s Floride.