Za dva tjedna 95 km: Svakodnevica kamiondžija na istoku EU-a

„Svejedno mi je tko je na vlasti, samo da bude mir", kaže Griška, dok reže krastavce i rajčice, pripremajući salatu iza kabine svog kamiona. „Bolje Zelenski“, dodaje Grigori stavljajući nekoliko kriški salame na plavu plastičnu vrećicu. Priča kako je prije mnogo godina upoznao oca ukrajinskog predsjednika. Za razgovor imamo malo vremena, jer za sat vremena moraju biti na moldavskom graničnom prijelazu Giurgiulesti

Ovdje na tromeđi Rumunjske, Moldavije i Ukrajine stotine kamiona stoji u koloni. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i blokade ukrajinskih luka, poljoprivredni proizvodi se više ne mogu izvoziti iz zemlje nekadašnjim rutama. Time je ugrožena globalna opskrba hranom. Zato je Europska komisija predložila alternativne transportne rute, preko kojih se žito može izvoziti iz Ukrajine. Ali ti takozvani koridori solidarnosti ne funkcioniraju kako je planirano.

„Sve je postalo gore"

Griški i Grigoriju bile su potrebna dva tjedna da iz ukrajinskog Izmaila stignu do rumunjskog lučkog grada na Dunavu Galaca – za 14 dana prešli su samo 95 kilometara. Ne uspijeva im uvijek zajednički polazak na put, ali, kako kažu, lakše im je kada su zajedno. Naročito kada se tako dugo čeka na granici ili u luci. U Galac su dovezli sjemenke suncokreta, ali preko vikenda rumunjski službenici nisu radili. Državni službenici nikada ne rade subotom i nedjeljom, čak i da je čitav grad okružen kamionima, pričaju kamiondžije.

Sada se vraćaju u Ukrajinu, natovareni solju. Bijesni su zato što su sjemenke suncokreta morali dovesti u Rumunjsku. Njih trebamo kod kuće, u Ukrajini, gdje litra ulja već sada stoji više od dva eura, a cijene će nastaviti rasti. Griška dolazi iz moldavsko-ruske obitelji, ima 37 godina, žena mu je Ruskinja, dijete im ima tri i pol godine. „Rat je potpuno promijenio naš život, sve je postalo gore. Zašto mora umirati toliko djece? Zašto ljudi moraju živjeti u podrumima", pita Griška. On ne razumije zašto je počeo rat i zašto se rasplamsala tolika mržnja.

Griška isto tako ne razumije ni zašto je u čitavoj Ukrajini, pa tako i u njegovom Izmailu na Dunavu, zabranjen ne samo ruski jezik, nego i ruska glazba. „Ako te policija uhvati, moraš platiti kaznu." Kaže da Ukrajinci sve građane žele pretvoriti u Ukrajince. „Jučer sam vidio kako je jedan ukrajinski kamiondžija vrijeđao jednog Rumunja zato što nije govorio ukrajinski."

Strah od napredovanja ruske vojske

Pedesetogodišnji Grigori priča da nakon „Narančaste revolucije" djeca rumunjske manjine u Ukrajini u školama više ne uče rumunjski. U Izmailu gdje većina stanovništva govori ruski, doselio se veliki broj ljudi koji govori ukrajinski. Grigori je Ukrajinac, ali govori i rumunjski – naučio ga je u posljednjih dvadeset godina, tijekom kojih je stalno na putu od Ukrajine do Rumunjske.

Ukrajinski predsjednik Zelenski je okej, kaže, „lijep čovjek, ali ne tako pametan kao njegov otac". Aleksandra Zelenskog upoznao je prije više godine na pecanju: „Brodom je došao kod nas na Dunav", sjeća se Grigori. „Ulovili smo štuku, smuđa i karasa i pili jaku rakiju, koja nam je opekla grlo a koju je on sam napravio. Veliki znanstvenik." Otac ukrajinskog predsjednika, Aleksandar Zelenski bio je na čelu katedre za kibernetiku na sveučilištu u Krivom Rogu. Gregori je ponosan što je upoznao oca današnjeg predsjednika Ukrajine. Također i zbog tog upoznavanja danas podržava predsjednika Zelenskog, ali se boji da bi on mogao i vozače kamiona pozvati u vojsku.„Kod nas se zakoni mijenjaju dva puta dnevno, nikada ne znate što vas očekuje.“

Neizvjesnost je za Grišku i Grigorija veći problem nego svakodnevni stres za volanom. Boje se za svoje obitelji i boje se napredovanja ruske vojske. „Naši vojnici više nemaju oružja, Rusi bi uskoro mogli osvojiti Odesu i onda stignu do nas u Izmail", kaže Gregori. Njegova prva žena je s njihovim sinom prije nekoliko godina otišla u Italiju i više se nije vraćala. On sada ima novu obitelj i ne želi napuštati kuću s malim imanjem. „Želim da bude mir, ali znam da Zelenski neće predati našu zemlju. Mora izdržati i učiniti sve što može", dodaje Grigori.

Hitne investicije u infrastrukturu

Griška kaže da se njegova žena od svega umorila. Buka rata koji je sve bliže i neprestani strah za djecu su je promijenili. Više se ne smije i sve više razmišlja o preseljenju u Rumunjsku. Griška to ne želi. On smatra da su svi krivi za rat, „prvenstveno Rusi i Ukrajinci, ali i Europljani i Amerikanci.“ Grigori, međutim, nije sasvim siguran. Ni njemu se nimalo ne sviđa to što se trenutno događa, ali kaže da je život bio težak i prije rata. Sada se vidi ono što i ranije nije bilo dobro. Naročito je infrastruktura zanemarena u Ukrajini – i to joj se sada vraća.

Kako bi pomogla s izvozom žitarica i drugih proizvoda, Rumunjska je Ukrajini obećala „hitni investicijski program" za infrastrukturu koja je u jako lošem stanju, prije svega za proširenje željezničke mreže od Moldavije do rumunjskog lučkog grada Galaca. Pored toga, rumunjski ministar vanjskih poslova Bogdan Auresku je govorio o tome da bi Galac mogao postati „nova Odesa", jer bi se ukrajinsko žito moglo kamionima i vlakovima dovoziti u Galac, a onda brodovima preko Dunava do Konstance na Crnom moru. Odatle bi se onda dalje nastavilo uobičajenim rutama, kao i prije rata.

Trenutno je u Ukrajini blokirano preko 20 milijuna tona žitarica. Sa žetvom 2022. uskoro bi moglo biti i 60 milijuna tona. Ako se brzo ne izgradi infrastruktura i ne osigura dobra veza Ukrajine s prometnom mrežom EU-a, svijetu prijeti glad kakve nije bilo desetljećima, upozoravaju stručnjaci.

Za Grišku i Grigorija se za sada ništa ne mijenja. Oni će i dalje pokušavati sačuvati smirenost i da rade svoj posao, dokle god bude išlo, kažu prije ulaska u kamion i konačnog odlaska prema graničnom prijelazu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu