Zašto se teniska legenda opet blamira?

Bivša teniska legenda Boris Becker izdala je autobiografiju. I to već drugu po redu. U samo 45 godina života. I dok se u prvoj dobrim dijelom bavio svojom teniskom karijerom, u drugoj je po samoj prirodi stvari taj aspekt izostao. A budući da nakon završetka svoje stvarno fantastične karijere nije ostvario neke spomena vrijedne uspjehe na drugim područjima, jedino što mu je očito preostalo kao sadržaj memoara je njegov privatni život. Njime, uostalom, ionako redovito puni stupce bulevarskih listova.

Knjiga „Život nije igra“ u prodaji će se naći 2.10. Proteklih dana su objavljivane video snimke na kojima Becker osobno čita iz svog djela. Dobro, ne baš svog: on nije pisao sam, nego je diktirao odabranom autoru.

I tako je žednoj njemačkoj javnosti takoreći na kapaljku svakodnevno dozirao detalje iz svoje autobiografije. Konkretno bi se moglo reći da se u stvari svakog dana ponaosob obračunao s jednom od svojih bivših. Ukratko: sve one prema njemu nisu bile dobre, samo su iskorištavale njegovu slavu te šakom i kapom rasipale njegov novac.

U potrazi za adrenalinom

Sve te priče su više-manje ionako bile poznate javnosti. No njegova je autobiografija potaknula jednu drugu raspravu: zašto osoba koja je stvarno pisala sportsku povijest sada osjeća potrebu razgolititi se pred očima javnosti?

Odgovor vjerojatno treba tražiti u činjenici da su mnogi vrhunski sportaši i nakon okončanja karijere žedni pažnje i priznanja. No ni jedno ni drugo više ne mogu dobiti na račun novih postignuća. Mada se nalaze u najboljim godinama, dimenzije svojih uspjeha na sportskim terenima sigurno više neće ostvariti na nekom drugom području.

S time se dobar dio vrhunskih sportaša suočava i teško miri. Zato se kod mnogih, prateći napise u bulevarskim listovima, stječe dojam da besciljno i pomalo izgubljeno lutaju svjetskim jet-setom u potrazi za onom nevjerojatnom pažnjom i dozom adrenalina koju su redovito dobivali na sportskom terenu.

Boris Becker i dalje fascinira

Ni Becker nije uspio pronaći zadaću koja bi ga stvarno ispunila. A i u onome u čemu se okušao nije imao većeg uspjeha. Poslovi su mu propadali, za snimanje reklama ga se sve manje angažira, a televizijska emisija koju je vodio ostala je blago rečeno nezamijećena. A on i te kako želi biti zamijećen. Pa zato ne čudi da je u internetu pokrenuo „Boris Becker TV“ na kojem prikazuje svoje kućne uratke te da putem Twittera skoro svakodnevno svima koji to žele znati dojavljuje na kojoj se turističkoj destinaciji upravo nalazi, kakav bi on savjet dao svojim prominentnim kolegama u bračnoj krizi te da će na izborima glas dati Angeli Merkel.

U svakom slučaju, svojom novom biografijom Boris Becker je dobio pažnju javnosti koju toliko priželjkuje. Samo je pitanje, koliko dugo. Za nekoliko tjedana će i ove njegove intimne ispovijedi biti zaboravljene. A onda? A onda će možda jednog dana izdiktirati i treću autobiografiju. O kojoj će svi ponovo diskutirati, bez obzira na to koliko besmislena bila.

Jer, fenomen Boris Becker iz nekog razloga još uvijek fascinira i polarizira njemačku javnost. A svaka naslovnica s njegovim licem i dalje prodaje poneki primjerak novina više.