Zašto se sad čak požuruje Britance na odlazak?

Na sam dan referenduma u Velikoj Britaniji se na tržištima kapitala još vjerovalo kako će se tamošnji građani odlučiti za ostanak u Europskoj uniji. Utoliko je nastupio pravi stampedo kad se vidjelo kako je većina glasovala za Brexit. Britanska funta je prema dolaru već na najnižoj vrijednosti u posljednjih 30 godina, a u bezdan su pale i vrijednosti čitavog niza dionica. Ovog ponedjeljka britanski ministar financija Osborne izjavio je kako je od petka na tržištima kapitala ova odluka "uništila" oko dvije milijarde eura u vrijednostima dionica, a kod nekih kompanija su gubici bili upravo drastični.

Tako je promet dionicama Royal Bank of Scotland i banke Barclays na londonskoj burzi čak morao biti u jednom trenutku zaustavljen jer je gubitak premašio maksimalnu vrijednost.

Ali i druge vrijednosti padaju, čak i ako nije na prvi pogled jasna veza s Velikom Britanijom kao što je to na primjer slučaj s njemačkim BMW-om. Uzbuna vlada sve od burze u Tokiju pa do tržišta Južne Amerike, a naravno da su prije svega pogođene britanske - i europske tvrtke. I dionice Deutsche Banka naglo gube vrijednost, a očito su počele spekulacije i protiv čitavog niza drugih europskih novčarskih institucija pa tako i protiv španjolskih ili talijanskih banaka.

"Pa govorili smo vam..."

Prije referenduma su i britanski i europski gospodarstvenici, baš kao i britanski premijer Cameron, uporno upozoravali građane kako bi Brexit mogao značiti financijsku katastrofu za tu zemlju i čak bi mogao izazvati recesiju. Problem jest što mnogi građani jednostavno nisu vjerovali tim upozorenjima jer je i mišljenje nekih politologa kako je ishod Brexita i svojevrsna pobuna "običnih" i ne baš imućnih građana ne samo protiv "previše stranaca", nego i protiv političke i financijske elite.

Gotovo je apsurdno što jedan od glavnih zagovornika britanskog napuštanja Velike Britanije, bivši londonski gradonačelnik Boris Johnson u plaćenom oglasu listu Daily Mail ovog ponedjeljka (27.6.) još uvijek svoje sugrađane uvjerava kako će Velikoj Britaniji i dalje biti omogućen nesmetan pristup tržištu Europske unije. A britanski građani će i dalje u EU moći ne samo putovati, nego i tamo raditi i posjedovati nekretnine. Po njegovom mišljenju, gotovo će sve ostati kao što je bilo, jedino će sad Velika Britanija moći odlučivati tko će iz EU-a smjeti boraviti i raditi u toj zemlji.

Već se vidjelo da to nipošto nije prva neistina koju iznose zagovornici Brexita i posve je izvjesno kako već ima mnogo političara u Europskoj uniji koji su odlučni Velikoj Britaniji sad doista otežati život koliko god se može. Francuski ministar vanjskih poslova Marc Ayraut je kategorički isključio mogućnost da Britanci svojim proizvodima i uslugama "automatski" mogu ostati prisutni na zajedničkom tržištu. Status kakav imaju Švicarska ili Norveška je načelno moguć - ali Britanci "zaboravljaju" da to te zemlje itekako košta. I Švicarska i Norveška zapravo uplaćuju u proračun EU-a da bi na zajedničkom tržištu mogli plasirati svoju robu i usluge. Ali obzirom da nisu članice, nemaju pravo odlučivati što se s tim novcem događa.

Već je počela jagma

Isto tako, već je mnogo članica Unije koje se nadaju ugostiti tvrtke koje su do sada svoje europsko predstavništvo imale u Velikoj Britaniji. Prije svega tvrtke i institucije iz Sjedinjenih Američkih Država su - već zbog jezika - od tamo upravljale svojim poslovima u čitavoj Uniji. Treba imati pred očima da u londonskom Cityju djeluje gotovo deset puta više financijskih stručnjaka i špekulanata nego u Frankfurtu. Naravno da bi mnoge od njih sada rado ugostili u Njemačkoj burzi - ili u burzama Pariza, Bruxellesa, Rima... Osobito se tome nadaju u Dublinu, opet zbog engleskog jezika.

Čak se i mađarski premijer Orban - koji se inače teško može uvrstiti u velike prijatelje europske obitelji - već oglasio pozivom međunarodnim korporacijama da svoje pogone iz Velike Britanije presele u Mađarsku. Velika je vjerojatnost da će neke od njih doista otići u neku drugu zemlju Unije, ali u mnogo slučajeva to nipošto nije tako jednostavno. Na primjer za američki Ford: on automobile proizvodi i u Njemačkoj i u Belgiji - ali motore za ta vozila uglavnom proizvodi u Velikoj Britaniji, a gotove automobile iz Europe opet prodaje na Otoku. Naravno da Fordov direktor za Europu Jim Farley želi zadržati svoj položaj i na britanskom tržištu i isprva želi da sve ostane kao što je bilo. Ali mu je jasno da će se promjene dogoditi i da se taj koncern mora njima prilagoditi.

Upravo je to jedan od razlog što mnogi u Europi, nakon prvotnog zaprepaštenja, žele što prije da započne proces odlaska Velike Britanije iz Europske unije kako bi gospodarstvo opet moglo planirati svoje sljedeće korake. Što donosi nesigurnost i neizvjesnost - to upravo vidimo na svjetskim burzama gdje maltene vrijednost raste jedino tradicionalnom utočištu u kriznim vremenima: zlatu. Ali što god mislio i pisao zagovornik Brexita Johnson kako će Britancima ostati sve prednosti članstva u Uniji - to nipošto neće biti tako. Jer u tim pregovorima će Britanci biti "s druge strane pregovaračkog stola", a na Europskoj strani i Mađarska, Grčka, Irska...

"Pričekajte molim..."

Kako se čini, zapravo i u Velikoj Britaniji je mnoge iznenadio razmjer krize koju je izazvao ovaj referendum i želja premijera Camerona da pregovore o napuštanju vodi tek njegov nasljednik - koji još nije niti izabran može se razumjeti i činjenicom da će ti pregovori biti veoma teški. Isto tako još nisu posve jasne ovlasti (kraljevine) Škotske u, podsjetimo, Ujedinjenom Kraljevstvu i što bi značio veto Edinburgha. Štoviše, drevnim i srednjovjekovnim pravom na osobit status u kraljevstvu se napuštanju Europske unije usprotivio i - City of London.

Ali gospodarstvo traži stabilnost - pa makar kakva ta stabilnost bila. A što će značiti napuštanje Europske unije drugog po veličini gospodarstva Staroga kontinenta - to zapravo ne zna nitko, niti od političara niti od gospodarstvenika.