Zašto nitko nije vidio što se događa u Agrokoru?

Slučaj Agrokor zasigurno će trajati godinama, a počeo je prvi proces kojim je nova uprava tražila da se poništi aneks ugovora bivšoj upravi po kojoj Agrokor treba platiti sve troškove za eventualne procese protiv Ivice Todorića, njegovog sina Ante i Ivana Crnjca. Sud je poništio aneks za Antu Todorića, dok je za njegovog oca Ivicu i Crnjca ročište odgođeno.

Dok se stvari zahuktavaju, mediji se bave prljavim rubljem Ivice Todorića, te se dobiva dojam da je već osuđen, mada još nisu podignute ni optužnice. S druge strane, nitko ne pita – kako je moguće da nitko od onih koji su eventualno mogli ili dapače trebali, nije reagirao. Mada su, kako je prije nekog vremena ustvrdio guverner HNB-a Boris Vujčić, „svi sve znali“.

Za početak - je li Porezna uprava radila svoj posao? I dok se iz koncerna čuje kako su poreznici obavljali nadzor, a bivši ministar Slavko Linić je rekao da je nadzor proveden, barem zbog problema oko rokova plaćanja, prof. dr. Vlado Brkanić iz Visoke škole RRiF-a (Računovodstvo, revizija i financije) za Deutsche Welle kaže da prema njegovim spoznajama porezni nadzori nisu u Agrokoru bili vođeni na razini eksternog inspekcijskog nadzora.

Ovakav porezni nadzor „nije dovoljan"

„Porezna uprava ima odjel za 'velike korisnike' koji prati na temelju dostavljenih podataka o prometu (prodaji) te uspjehu (iz Računa dobitka i gubitka kao javnog dijela financijskog izvješćivanja). Sada je razvidno da oslanjanje samo na podatke iz poreznih prijava i financijskih izvještaja nije dovoljno, potrebno je stupiti u prostore konkretnog trgovačkog društva i s aspekta poreznog uređenja provjeravati činjenice o troškovima i prihodima“. Profesor Brkanić navodi kako se iz objavljenih financijskih izvještaja za 2016. čini, no to porezni nadzor tek mora utvrditi, da su privatni troškovi vođeni kao troškovi poslovanja, mada bi trebali biti izuzeti i oporezovani.

Zagrebački odvjetnik Antonio Volarević, koji se bavi slučajevima iz gospodarskog kriminala (trgovačko i kazneno pravo su mu specijalnosti), ističe da je država bila itekako dužna vršiti nadzor nad poslovanjem Agrokora i to prioritetno u odnosu na druge, manje porezne obveznike. „Po Članku 115. Općeg poreznog zakona, porezni nadzor provodi porezno tijelo radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika... Porezno tijelo odlučuje kod kojeg će poreznog obveznika provoditi porezni nadzor, vodeći računa o poreznoj snazi poreznog obveznika i objektivnim kriterijima na temelju procjene rizika, pri čemu prioritet u nadzoru po istom zakonu doista imaju veliki poduzetnici", pojašnjava zakonske odredbe Volarević.

„Uprava i bivši revizori previše su se oslanjali na obećavajuću budućnost“

Prof. dr. Brkanić uvjeren je da su kod obavljanja revizije za 2016. revizori kada su uspoređivali prikazane podatke u financijskim izvještajima sa stvarnim stanjem sigurno primijenili Međunarodne standarde financijskog izvješćivanja. „Akumulirani gubici koji su iskazani u pojedinim društvima posljedica su upravo ignoriranja standarda koji postavljaju zahtjev da se na svaki datum bilance iskaže realan rezultat i istinito stanje. Ono što smo vidjeli da su za 2015. bili sjajni rezultati, a 2016. gubici, upućuje da se financijski izvještaji nisu sastavljali prema računovodstvenim standardima, odnosno uprava i bivši revizori uzdali su se previše u obećavajuću budućnost. To se pokazalo, po ne znam koji put, pogrešnim – kako kod nas tako i u svijetu“, zaključuje.

Hladni pravnički pogled na stvar: Ne brzajmo sa zaključcima

No, mada se u reviziju Pricewaterhouse Coopersa možda nema razloga sumnjati, te iako su objavljeni rezultati revizije šokirali javnost, odvjetnik Antonio Volarević hladno pravnički upozorava da se iz medijskih napisa o sadržaju kaznene prijave koju je podnio Ante Ramljak ne može jasno zaključiti na koja se kaznena djela sumnja. „Također, iz površnih i paušalnih navoda ne može se nedvojbeno utvrditi da je za Agrokor ili koje od povezanih društava nastala šteta, je li kakvom protupravnom radnjom doista nekome učinjena imovinska korist, te u kojem iznosu, a svi ti detalji moraju biti jasni i dokazani da bi se, primjerice, ostvarilo kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Čini se da se ovdje zaključci o nečijoj krivnji donose brzopleto i unaprijed, prije suđenja, a što je protivno jednoj od najviših vrednota vladavine prava - načelu presumpcije nevinosti", upozorava.

O kojim se (mogućim) kaznenim djelima radi?

„Što se tiče mogućeg počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprava, tek će se dubinskom forenzičkom analizom, koja će provjeravati sva knjiženja, moći donijeti zaključak o tome je li i u bilancama ovjeren kakav neistinit sadržaj“, kaže Volarević. Prema zakonu, naime, to se djelo ostvaruje ako je odgovorna osoba u poslovnu ispravu, knjigu ili spis unijela neistinite podatke, ili neke podatke uopće nije unijela, a po zakonu je morala unijeti, ili je svojim potpisom odnosno službenim pečatom ovjerila ili omogućila izradbu takve isprave sa neistinitim sadržajem. Za to je u Kaznenom zakonu propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ista takva kazna zapriječena je za počinitelja koji neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uporabi u službi ili poslovanju kao da su istiniti. Ako trgovačke ili poslovne knjige koje se po zakonu moraju voditi ipak nisu vođene, ili su vođene tako da je otežana preglednost poslovanja ili imovinskog stanja firme, propisana je kazna zatvora do tri godine. No, ističe Volarević, u slučaju Agrokor, prema za sada dostupnim informacijama, nema naznaka da postoji osnova sumnje na počinjenje tog djela. „Trakavica oko utvrđenja eventualne protupravnosti u poslovanju Agrokora zasigurno će dugo trajati. U svakom slučaju, ne mogu se oteti dojmu da se na ovom slučaju primjenjuju neuobičajeno rigorozni revizorski standardi koje bi teško izdržalo bilo koje drugo veće hrvatsko poduzeće, a krivnja se javno prejudicira bez jasnog uporišta," dodaje.

„Uvijek se moglo naći izgovor da se ne reagira“

Hrvatska narodna banka je svojedobno reagirala na situaciju u Agrokoru, te je prisilila banke da smanje svoju izloženost prema toj hrvatskoj mega-kompaniji, što je ubrzalo njen pad, no spasilo bankarski sustav od toga da padne zajedno s njom. Međutim, reakcija institucija, primjerice Hanfe, koje bi zaustavile rizično ponašanje je izostala, mada su neke možda i uočile nepravilnosti, kaže poznati hrvatski antikorupcijski stručnjak, Zorislav Antun Petrović. On kaže da bi bilo dobro da su institucije reagirale, no uvijek se, ističe, moglo naći izgovor da se ne reagira, „odnosno da se ne proglasi nadležnost, što je jedan od najčešćih izgovora za nečinjenje u Hrvatskoj. Pažljivija analiza izvješća gotovo svih tih institucija bi vjerojatno pokazala da su neke nepravilnosti bile uočavane, ali nitko na njih nije htio glasno upozoravati. Najvjerojatnije zbog straha“, zaključuje.

Petrović kaže da u Hrvatskoj nadzor nije bitno slabiji od onog u razvijenijim zemljama, „samo što tamo nakon utvrđivanja nepravilnosti uslijedi i reakcija. Ako netko ne plaća onda se jednostavno pokrene stečaj ili ovrha i ne raste nelikvidnost cijelog sustava.

Najveći je problem Hrvatske, ističe, što građani ne mogu imati povjerenja u sustav i što sustav ne reagira čak i kad se nepravilnosti detektiraju.