Wirecard: gospodarski kriminal i politički triler

3. rujna 2019. Berlin je posjetio čovjek za kojeg su mnogi ne tako davno mislili da će naslijediti Angelu Merkel na kancelarskoj dužnosti. Karl-Theodor zu Guttenberg. Bivši njemački ministar gospodarstva, a kasnije i obrane. Čovjek koji se u vrlo kratkom roku uspio popeti u sami vrh njemačke politike. I nakon toga doživio nagli pad – zbog plagijata doktorske disertacije morao je napustiti saveznu vladu, nakon čega se potpuno povukao iz politike.

CSU-ov političar, koji je u međuvremenu radi kao konzultant i živi u SAD-u, tog je 3. rujna imao zakazan termin – s njemačkom kancelarkom. Jedna od tema razgovora bilo je i lobiranje za Wirecard, njemačku financijsko-tehnološku (fintech) tvrtku koju je od 2016. savjetovao i sam Guttenberg.

 On još uvijek ima vrlo dobar, izravan kontakt s Angelom Merkel. „Bilo mi je drago vidjeti Te tako optimističnu“, napisao je Guttenberg neposredno nakon tog sastanka u mailu, koji je potpisao sa „srdačno, uvijek Tvoj Karl-Theodor". Guttenberg je doista nakon tog razgovora imao povoda za dobro raspoloženje – i iz jednog drugog razloga. Uspio je uvjeriti kancelarku da Wirecardu „omogući“ pristup kineskom tržištu i da se na svom putovanju u Kinu (koje je slijedilo nakon termina s Guttenbergom) zauzme za preuzimanje kineske tvrtke AllScore Financial od strane Wirecarda.

Lobiranje za varalice

Za Lisu Paus, financijsku stručnjakinju i zastupnicu Zelenih u Bundestagu, problematičan je već i nedostatak distance u ovom slučaju. „Zastrašujuće“ je kako se ured kancelarke Merkel naivno odnosi prema temi lobiranja, kaže ona. „Onaj tko u Njemačkoj želi podršku savezne vlade, mora se očito obratiti za pomoć bivšim ministrima i državnim tajnicima“, rekla je Paus na marginama posebne sjednice Odbora za financije, koji se u Bundestagu u ponedjeljak i utorak ponovno bavio „slučajem Wirecard“ i političkim propustima u financijskom skandalu oko te tvrtke koji već neko vrijeme potresa Njemačku.

U lipnju ove godine je Wirecard, koji je u međuvremenu proglasio stečaj, priznao da su skoro dvije milijarde eura koje su se navodno nalazile na bankovnom računu te tvrtke – nestale. Državno odvjetništvo u Münchenu otvorilo je istragu zbog sumnje u organiziranu prijevaru. Ukupna šteta za banke koje su odobrile kredite Wirecardu, odnosno za investitore, mogla bi iznositi oko 3,2 milijarde eura. Bivši šef Uprave Wirecarda Markus Braun trenutno se nalazi u istražnom pritvoru, a Jan Marsalek, bivši član uprave i čovjek koji je bio zadužen za poslovanje u Aziji – u bijegu. List Handelsblatt piše da se Marsalek nalazi u Rusiji i da se za njega „brine" jedna tamošnja tajna služba.

Naivni političari?

Što je o Wirecardovim prijevarama znala njemačka vlada? A što njemačke agencije zadužene za nadzor poslovanja u financijskom sektoru? I kad su to znali? A što su morali znati – pod uvjetom da su svoj posao obavljali dovoljno brižljivo? Odgovore na ta pitanje ne žele čuti samo oporbeni političari u Bundestagu. Je li bilo moguće da su političari i nadzorne agencije stvarno tako dugo tetošili ovu njemačku fintech-tvrtku u usponu, ljubimicu burzovnih mešetara – i to usprkos naznakama mogućih nepravilnosti u poslovanju?

Kancelarka tvrdi da tijekom turneje po Kini (u rujnu 2019.) nije ništa o tome znala. „Bila je to jedna od 30 DAX-tvrtki (DAX je najvažniji njemački burzovni indeks, nap. red.) i stoga mislim da smo mi odgovorno djelovali, u skladu s tadašnjim saznanjima“, rekla je Merkel prošli tjedan na konferenciji za novinare. Moguće je da će kancelarka uskoro svoje viđenje ovog slučaja morati ponoviti i pred parlamentarnim istražnim odborom u Bundestagu. Oporbene stranke FDP, Ljevica, Zeleni i AfD, kako je potvrđeno nakon sjednice Odbora za financije početkom ovog tjedna, žele formiranje istražnog odbor kako bi se rasvijetlio očito jedan od najvećih financijskih skandala u njemačkoj poslijeratnoj povijesti.

Istražni odbor se tradicionalno naziva „najoštrijim mačem“ oporbe – zato što njegovi članovi imaju pravo ne samo na sveobuhvatni uvid u dokumente i spise, nego smiju i saslušavati svjedoke. Slično kao i kod bilo kojeg njemačkog suda, za postupke koji se vode pred istražnim odborom vrijedi Zakon o kaznenom postupku. Lažni iskaz je kažnjiv.

Netransparentno poslovanje

Udruživanje u kriminalnu skupinu, lažiranje bilanci, pranje novca, tržišne manipulacije – lista kaznenih djela na temelju kojih minhensko pravosuđe vodi istragu protiv tvrtke utemeljene 1999. je prilično duga. Na početku je poslovni model, koji se temelji na porastu stope obavljanja financijskih transakcija preko interneta, bio uspješan. Među prvim mušterijama su bile kockarnice i porno-stranice, oni su se već u ranoj fazi fokusirali na online-poslovanje.

Ali od konca 2015. Wirecard je očito počeo gomilati dugove. Šef uprave i utemeljitelj tvrtke Markus Braun je, kako se sumnja, zajedno s još dvojicom menadžera tada počeo „frizirati“ bilance i podatke o prometu tvrtke. Oni su „napuhavali“ prihode i tako pred investitorima stvarali dojam da fintech-kompanija doživljava pravi pravcati boom i da profitira od online-shoppinga i bezgotovinskog plaćanja. 

Krah burzovne zvijezde

Banke i investitori su „namirisali" veliki posao i Wirecardu su na raspolaganje stavili ukupno 3,2 milijardi eura. U rujnu 2018. Wirecard je primljen u indeks DAX i tamo je zamijenio Commerzbank. Menadžeri Wirecarda su obećali da će se promet do 2025. povećati u odnosu na 2018. na 12 milijardi eura, a dobit firme ušesterostručiti na više od 3,8 milijardi eura. U jesen 2018. Wirecardove dionice su po komadu vrijedile rekordnih 199 eura.

 No samo par mjeseci kasnije, u siječnju 2019., već su se mogle vidjeti prve pukotine na do tada blještavoj fasadi. Financial Times je u više navrata pisao o tome da Wirecard u Aziji trikovima „frizira“ svoje bilance. Uprava Wirecarda je to demantirala. U veljači se FIU (agencija Njemačke carine unije za borbu protiv pranja novca) obratila Bavarskom uredu za borbu protiv kriminala s dojavom o „sumnjivim transakcijama“, kako to sada formulira SPD-ov zastupnik u Bundestagu Jens Zimmermann. U fokusu su se našli Wirecardovi članovi Uprave.

Tko je kriv?

Također u veljači je njemačka Agencija za nadzor financijskog poslovanja (Bafin) naredila provođenje posebne provjere u slučaju Wirecarda. Na koncu se ispostavilo da je samo jedan suradnik Bafina bio zadužen za ovaj vrlo kompliciran slučaj. Bio je informiran i savezni ministar financija Olaf Scholz (SPD). Ali on očito nije pridavao puno važnosti cijeloj toj stvari. U svakom slučaju Scholz interna saznanja nije proslijedio Uredu kancelarke Merkel. Pa čak ni u rujnu 2019., kada se pripremalo putovanje Angele Merkel u Kinu.

Scholz danas kaže da ne smatra da je on osobno napravio bilo kakav propust, a ni njegovo Ministarstvo (u okviru kojeg djeluje i Bafin). Umjesto toga on upućuje na savezno Ministarstvo gospodarstva – koje je u rukama CDU-a. Ono je bilo nadležno za reviziju, između ostaloga i za tvrtku Ernst & Young, koja očito godinama nije primijetila lažiranja bilanci kod Wirecarda. „Moramo poći od toga da revizori, koji zapošljavaju puno ljudi koji primaju visoke dnevnice, dostatno kontroliraju poduzeća kao što je Wirecard“, rekao je Scholz nedavno u jednom intervjuu.

Pogotovo za Olafa Scholza bi rad istražnog odbora u Bundestagu mogao biti vrlo neugodan. Upravo je on kancelarski kandidat SPD-a na sljedećim parlamentarnim izborima u jesen 2021. Ukoliko se na zasjedanju Bundestaga tijekom idućeg tjedna formira istražni odbor, sa saslušanjima prvih svjedoka može se računati već tijekom studenog.