Vučić u Zürichu: Putin ignorira očekivanja Zapada

„On govori slobodno i uspostavlja poveznice. Pruža priliku da se bolje razumiju veze između geopolitičkih blokova, zemalja koje djeluju u njima i odgovornih ljudi. Dostupan je kao svjedok i pokušava posredovati između različitih pozicija. To je prijateljski, ponekad neobično otvoren razgovor. Bez oštrine, bez ciničnih komentara kakve voli ubacivati mađarski premijer Viktor Orbán."

Ovako Aleksandra Vučića opisuje Holger Friedrich, izdavač lista „Berliner Zeitung", koji je prisustvovao prošlotjednoj tribini „Zürichski razgovori" u organizaciji tamošnjeg magazina „Weltwoche", a na kojoj je glavni govornik bio predsjednik Srbije.

Autor u vrlo opsežnom članku pod naslovom „Uvidi bez iluzija" ocjenjuje da je skup u Zürichu bio „sastanak za pamćenje" i navodi da je na njemu „u više navrata zavladala tišina zbog zaprepaštenja, a ponekad i zbunjenosti", te da je to „Vučić primio na znanje". „Kao Nijemac, u više navrata osjećate se kao da se obraća vama, i posredno i neposredno", piše autor.

Upitna politika sankcija

Kako navodi Friedrich, „Vučić je rekao da je trenutno prevladavajući 'princip nade' varljiv – nije funkcionirao ni 1914., ni 1939./40., ni 1990., a nije funkcionirao ni u Srbiji 1998. Danas imamo još više za izgubiti; narod Ukrajine već je platio tu cijenu. A sukob će se proširiti ako političari ne počnu poduzimati aktivne protumjere. To je upravo ono što se traži s racionalnog gledišta. Na kraju krajeva, najveći gubitnik u sukobu je Ukrajina, a zatim Rusija i Europa."

O Vučićevoj političkoj vještini, ocjenjuje autor, „govori to što nije imenovao one koji imaju koristi od sukoba".

Iz ugla predsjednika Srbije, piše dalje Holger Friedrich, „'pretjerana' politika sankcija Zapada, kao posljedica spora oko zona utjecaja, proizvodi više gubitnika nego pobjednika". U tekstu se prenosi Vučićeva ocjena da je učinak 14 paketa sankcija Europske unije Rusiji „upitan iz ekonomske perspektive", da je kao primjer naveo probleme njemačke automobilske industrije te zatim iznio ocjenu da je, umjesto toga, potrebno „prilagoditi vrijednosti i principe koji vrijede širom svijeta i koje moraju poštovati sve nacije".

Kako smiriti sukob na Balkanu?

„Put do rješenja možda leži u Trumpovom predsjedništvu od 2025.", ocijenio je Vučić. „SAD bi morale redizajnirati odnos konkurencije s Kinom. Ako bi to brzo uspjelo, SAD bi reorganizirale i svoje odnose s Europom. Međutim, bilo bi 'romantično' pretpostaviti da bi Trumpova administracija postupila 'pošteno'."

Vučić se osvrnuo i na svoja sjećanja na kosovski sukob 1998./1999. Tada je NATO napao Srbiju bez mandata UN-a i mimo međunarodnog prava kako bi omogućio odcjepljenje Kosova od srpskog teritorija. „Argumenti u korist teritorijalnog integriteta Ukrajine zato se dobro razumiju u Srbiji", rekao je Vučić, kako prenosi autor članka.

Govoreći o Balkanu, Vučić je ocijenio da bi „sukob mogao biti smiren ako bi regija bila u potpunosti primljena u EU", piše izdavač „Berliner Zeitunga" i navodi da je predsjednik Srbije kao uspješne primjere iz novije europske povijesti naveo Južni Tirol, Elzas, kao i moderne njemačko-poljske odnose, što je „osigurano konačnim njemačkim odricanjem od bivših istočnih teritorija u Sporazumu 4+2 iz 1990."

„Politički lideri kao što su Macron, Scholz i von der Leyen, ali i Putin, morali bi to imati na umu kada je riječ o Ukrajini", prenosi njemački list Vučićevo razmišljanje, a odmah nakon toga i izjavu da on, „nakon mnogo osobnih razgovora na svim stranama, još nije vidio nikakvu spremnost da se to učini. 'Macron i Putin su mi rekli da ne smiju izgubiti'", citira se predsjednika Srbije.

„Stoička škola" i „nelagoda slušatelja"

Vučić je u Zürichu izvijestio i o svom razgovoru s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim nekoliko tjedana ranije u Budimpešti, piše njemački list, navodeći da predsjednik Srbije „vidi povećan potencijal za eskalaciju u narednim tjednima – uključujući i nuklearnu opciju – osobito zbog nespremnosti odgovornih sa svih strana".

„To je bio drugi put kada je u prostoriji bilo zbunjenosti. Objektivnost kojom je Vučić opisao ličnosti i njihove postupke kao da je dolazila iz stoičke škole. Od stupanja na dužnost 2017. godine, imao je 21 osobni sastanak s ruskim predsjednikom. U tom pogledu Vučić se može smatrati stručnjakom za Kremlj. Međutim, njegove anegdote iz razgovora neposredno prije izbijanja rata u veljači 2022. i s otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu povećale su nelagodu slušatelja. On je prenio da na ruskoj strani vlada velika odlučnost i da ona ignorira zapadna očekivanja. Govorio je i o Putinovom samopouzdanju koje je utemeljeno na povijesnim perspektivama, slično kao i kod drugih ruskih donositelja odluka."

„Ovo možete odbaciti kao propagandu – ili možete iskoristiti za definiranje mjerila za prostore za donošenje odluka", poručio je Vučić, a autor navodi da su „prisutni, globalno uspješni poduzetnici, pažljivo slušali".

EU, litij i Expo

U članku se navodi i da je Vučić govorio o ulasku Srbije u EU: „Zbog toga se Vučić uzdržao i od posjeta Kazanju, tijekom samita BRICS-a, ili Kazahstanu, kao i od praćenja Viktora Orbána na putovanju u Moskvu".

Vučić nema pozitivnu prognozu u pogledu spremnosti EU da prihvati Srbiju: „Punopravno članstvo je neizvjesno, ovisi o mnogim čimbenicima."

Tema je bila i rastuća IT-industrija u Srbiji, kao i nalazišta litija: „Neće biti prodaje sirovina onome tko ponudi najviše. Ležišta su visokokvalitetna; Srbija očigledno planira izgraditi cijeli lanac vrijednosti od rudarstva do proizvodnje baterija u vlastitoj zemlji."

Spominjala se i izložba Expo 2027. u Beogradu, novi stadion, brza željeznička linija Beograd-Budimpešta – uz naglasak da je pobjednik natječaja za nabavu vlakova, u konkurenciji njemačkih i kineskih ponuđača, švicarska kompanija „Stadler".

Na kraju: „Harizmatični šef Stadlera Peter Stuhler istaknuo je (u Zürichu) da je upravo kroz Stadlerovu tvornicu u Berlinu nekada prolazio Zid – što je dokaz da granice motivirane blokovskom politikom nisu trajne, da su svi koji su poginuli zbog Zida uzalud umrli, i da su oni koji su tada bili politički odgovorni neadekvatno koristili raspoložive alternative."