Vruće prijateljstvo na hladnom Arktiku

Ugovor čije su sklapanje u utorak (30.8.) u ruskom Sočiju svečano obznanili ruski premijer Putin i šefovi Exxona i Rosnefta ocjenjuje se "povijesnim". Putin najavljuje kako se njime "otvaraju novi horizonti" na energetskom tržištu. Vjeruje se, naime, da led Arktika skriva goleme rezerve nafte. Do sada se zbog drastičnih klimatskih uvjeta nije do njih moglo doći, ali stručnjaci smatraju da će to u budućnosti, zahvaljujući klimatskim promjenama koje dovode do otapanja leda, biti moguće. Rusi (Rosneft) posjeduju područja u kojima se, kako se pretpostavlja, kriju milijarde litara "crnog zlata", ali ne raspolažu potrebnom tehnologijom za bušenje na tako velikim dubinama, pa su dugo tražili partnera. Prvo je propao deal s britanskim BP-jem koji je nakon katastrofe u Meksičkom zaljevu u poslu na Arktiku vidio mogućnost bijega od postroženih zakona američke vlade, a potom i s nizozemsko-britanskim Royal Dutsch Shellom.

Bijeg od Washingtona

Svoju šansu je nakon propalih pregovora s Europljanima ugledao - i iskoristio najveći svjetski energetski koncern Exxon. Postignut je dogovor prema kojem će Rosneft i Exxon uložiti u traženje i vađenje nafte 500 milijardi dolara. Pretpostavlja se da je riječ o dolarima, ali moglo bi se raditi i o rubljima jer Putin nije rekao o kojoj je valuti riječ (500 milijardi dolara bi bilo oko 347 milijardi eura, a 500 milijardi rubalja oko 12 milijardi eura). Za početak se planira zajednička investicija od 3,2 milijarde dolara, između ostalog za bušenja u Karskom moru, na sjeveru Rusije. Tamo je "pod oko" stavljeno naftno polje Prinovozemelsky iz kojeg se, po procjenama, može izvaditi 36 milijardi barela nafte.

Exxon je ovim dealom ubio više muha. Kao prvo, postaje neovisniji o zakonima američke vlade koja žestoko pritišće cijelu branšu nakon iskustva s "Deep Horizonom". Firme se masovno žale da su nove ekološke smjernice prestroge i da im uvelike otežavaju posao. I bušenja na Aljasci nailaze na veliki otpor. Kao drugo, Exxon ovim dogovorim s Rusima širi područje svog djelovanja i nada se da će mu ruski partneri skinuti s vrata dosadne i naporne aktiviste za zaštitu okoliša.

No, analitičari smatraju da je ovaj deal prije svega revolucionaran jer označava novi početak rusko-američkih gospodarskih odnosa koji su dugo bili "na ledu". Već je američki predsjednik Obama 2009. najavio njihovo resetiranje, a sada se to počinje provoditi i u djelo. No, posao s Rosneftom krije i brojne rizike: gospodarska klima u Rusiji je kronično nestabilna. Exxon je to već osjetio na svojoj koži kada je 2003. godine pokušao ostvariti suradnju s naftnim koncernom Jukosom. Moskva je osujetila te planove: tadašnji šef Hodorkovski danas sjedi u zatvoru, a Jukos je ugašen. Tračak ironije u cijeloj priči je da su ostaci Jukosovog imperija završili - u Rosneftu. Exxonove poslovne bilance su sada, dakle, ovisne i o raspoloženju Kremlja. Rosneft je, pak, osim potrebne tehnologije, dobio i mogućnost sudjelovanja u projektima na područjima koja posjeduje Exxon - u Texasu i Meksičkom zaljevu.

Velika prilika, ali i veliki rizik

Drugi rizik krije u sebi sam projekt pod radnim naslovom "nafta na Arktiku". Ne zna se, naime, točno koliko se nafte krije pod ledom na Sjevernom polu. Brojke s kojima se raspolaže rezultat su statističkih procjena, dakle, ne mogu se uzeti zdravo za gotovo, a potrebno je uložiti cijelo bogatstvo da bi se došlo do skrivenih zaliha - ako to uopće bude moguće. No, ovo područje već dugo vremena fascinira naftne koncerne kao malo koje drugo na svijetu. Osim što se vjeruje da se na njemu mogu naći golema nova izvorišta nafte, koncerne privlači i činjenica da je daleko od nestabilnih arapskih zemalja na čijem su teritoriju danas brojna postojeća naftna polja.

Autorica: Dunja Dragojević (dpa, rtrd, afdp, spiegel online)

Odg. urednik: Anto Janković