Vraćanje sjaja Rio de Janeiru

Proba na Copacabani – više od 200 sportaša došlo je na jednu od najpoznatijih svjetskih plaža kako bi se pokušali kvalificirati za triatlon. Četrdeset kilometara vožnje biciklom, deset kilometara trčanja i 1,5 kilometara plivanja – test je uspješno položen. „Organizacija je bila fantastična, voda čista i bilo je toplije nego što smo mislili“, rekao je britanski triatlonac Non Stanford za brazilski list O Globo. Ruta, dodaje, prolazi kroz lijep krajolik i Stanford se nada da će sljedeće godine osvojiti zlato.

Obnova infrastrukture

No nisu samo sportaši ti koji imaju maratonske napore ispred sebe. I građani se još snalaze u obilju velikih događaja u Riju posljednjih godina. Počelo je Vojnim svjetskim igrama 2011., nastavilo se samitom o klimi Rio plus 20 godinu dana kasnije, proslavom Svjetskog dana mladih 2013. i Svjetskim nogometnim prvenstvom prošle godine. A sada se grad sprema za Olimpijske igre koje će se održati od 5. do 21. kolovoza sljedeće godine.

Pripreme podrazumijevaju i investicije u vrtoglavim iznosima. Od oko 11 milijardi eura, koliko će biti uloženo u Igre, najveći dio će biti potrošen za poboljšanje mreže javnog prijevoza. Nove tramvajske linije kao i brze trake za autobuse na ulicama trebale bi rasteretiti promet u Riju ne samo tijekom Igara već i kasnije. Godinama metropola izgleda kao veliko gradilište, ruše se postojeći nadvožnjaci, a probijaju tuneli, postavljaju pruge, niču neboderi, moderniziraju sportska igrališta, otvaraju nova pristaništa za putničke brodove, a Olimpijsko selo bi trebalo oživjeti jednu trenutno zapostavljenu četvrt Rio de Janeira.

„U gradovima s kojima smo se nadmetali za organizaciju – Chicagu, Tokiu i Madridu – već postoji sve što je neophodno. Naš adut je bilo upravo to što hoćemo iskoristiti Igre za poboljšanje infrastrukture“, priča Laudemar Aquiar koji je u gradu Riju zadužen za međunarodne odnose i dodaje: „Sada moramo ispuniti obećanja.“

Zaljev kao smetlište

Rokovi su zgusnuti, ali grad ih se do sada uspijeva pridržavati. Do svečanog otvaranja treba izgraditi 155 kilometara brzih cesta, 16 kilometara podzemne i 28 kilometara nadzemne pruge i čak 450 kilometara staza za bicikle. Nova linija podzemne željeznice treba prevoziti 300.000 putnika dnevno i sa središtem grada povezati četvrt Barra da Tijuca, gdje nastaje Olimpijsko selo. Time će se trajanje vožnje iz tog dijela grada praktično prepoloviti na 34 minuta. Četiri brze autobusne linije prevozit će više od milijun ljudi dnevno i povezivati dvije gradske zračne luke s Olimpijskim selom. Tramvajska linija treba spojiti luku, željeznički kolodvor i aerodrom Santos Dimon.

Investicije se koncentriraju na kopno oko zaljeva Guanabara na čijoj zapadnoj obali leži grad. Sam zaljev doživjet će tek kozmetičke promjene. U njega se dnevno ispusti 80 do 100 tona otpada. Međunarodni financijeri poput Svjetske banke i japanske vlade još od 1993. uzaludno ulažu u čišćenje zaljeva. Isprva je bilo planirano da do Olimpijskih igara 80 posto otpadnih voda bude pročišćavano prije ispuštanja u Guanabaru. Sada gradonačelnik Eduardo Paes priznaje da cilj neće biti postignut i da će se pročišćavati najviše polovina otpadnih voda.

„Čišćenje zaljeva bio je jedan od najvažnijih ciljeva kada se Rio kandidirao za Igre“, prisjeća se Valter Caldana, direktor Fakulteta za arhitekturu i urbanizam u Sao Paolu. Nedostatna zaštita oceana baca sjenku na uspjehe Rija u pripremama za Igre. Sada se planira da će dotok otpada iz Guanabaru sprječavati plivajuće barijere, a brodovi će vaditi krupni otpad iz vode. No nema sumnje da će se 324 jedriličara iz 34 zemlje svijeta sljedeće godine boriti za medalje izbjegavajući crne mrlje, plastični otpad i plutajuće fekalije.

Prednosti veće od mana

Valter Caldana ipak priznaje da Rio većinu stvari radi kako treba. „Grad će poslije Olimpijskih igara ostati potpuno renoviran, to je vrlo pozitivno“, kaže on. Dodaje da će Rio daleko više profitirati od Igara nego što je Brazil kao država profitirao od SP-a u nogometu prošle godine. Druga strana medalje je da nestaju čitava naselja u kojima su živjeli siromašni, dok cijene nekretnina eksplodiraju. Postoji i bojazan da će pojedine sportske arene nakon Igara ostati kuće duhova, odnosno da će biti korištene samo tada i nikada više.

No Laudemar Aquiar je uvjeren da su prednosti veće od mana: „Zaustavljena je negativna spirala! Rio se dugo smatrao metropolom koja propada: zatvarani su konzulati, bilo je sve manje turista, presušile su investicije.“ Njegov zaključak: organizacija velikih događaja vratila je stari sjaj Rio de Janeiru.