Vratite mi moj gulden!

Za razliku od američkog ustava ne postoji original Ustava EU – postoje samo prijevodi. I u tim prijevodima ima suptilnih razlika – jezici su se različito razvijali, izraz su različtih kultura, u njima postoje različite finese i nijanse – tako da taj ustav u svakoj članici EU-a ima drugačiji ton. Ono na što su ljudi koji dijele moje mišljenje upozoravali – da EU ne može opstati jer osim europskih političkih elita nitko ne želi takvu Uniju, jer Evropa nije kulturni, nego geografski pojam – upravo to se dogodilo. Da li me to raduje? Mnogo bih radije napisao: silno sam pogriješio i sramim se vlastite sljepoće. Ali, kao što se i strahovalo, političke elite su prije produbile, nego otklonile razlike koje postoje među nama.

Sjever i jug Europe

Nasuprot sjeveru Europe, gde se marljivije radi, više štedi, rastu jelke i građani imaju odgovorniji odnos prema državi, nalazi se jug kontinenta gde je uobičajena sijesta, gde se odlazi na večeru poslije deset nevečer, ulicama se tjeraju bikovi i prevara države predstavlja nacionalni sport. I sjevernjacima je, isključivo zahvaljujući pravilima koja su nametnule elite, natovarena na leđa dug južnjaka. Problem je što ne osjećam nikakvu solidarnost ni sa Grcima, ni sa Španjolcima. Jako volim Španjolce i Grke koje poznajem. Ali ne osjećam nikakvu obvezu brinuti njihove financijske brige. Imam dovoljno osobnih problema. Grci nisu žrtve neke natprirodne sile, nikakav tsunami nije opustošio grčke otoke – za ono što im se dogodilo sami su krivi. Htijeli su rano u penziju. Htijeli su 13. i 14 plaću. Prekrasno! Obavezno neka bude tako. Ali, made in Greece, a ne o mom trošku.

Iz grčkog ne potječe samo riječ demokracija, iz grčkog potječu i riječi kriza i kaos.

Iznadnacionalne političke elite

Naše iznadnadnacionalne političke elite misle drugačije o tome. Njihova vjerodostojnost neraskidivo je povezana s „projektom Europa“ i zato tvrde da moramo spasiti Grke, jer smo u protivnom i sami beznadežno izgubljeni. Ali, nije tako. Što se mene tiče, Grci mogu mirno bankrotirati. Poslije toga ćemo morati spašavati naše banke koje su im lakomisleno posudile milijarde, ali to je niska cijena u usporedbi s opterećenjem koje nam u godinama koje dolaze donosi EU.

Zaduženje na jugu dostiglo je dramatične razmjere – to je omogućila EU i Grci i Španjolci, koji se nisu stidjeli da do ramena zavuku ruku u riznicu EU-a, nisu ništa drugo učinili nego iskoristili tu mogućnost. Bez EU, koja je pružila mogućnost bankama da im posudi sve te milijarde, tim zemljama nikada ne bi uspjelo da se u toj mjeri zaduže. (Usput, vrhovi banaka i politike čine poseban iznadnacionalni svemir). Zajedničko europsko tržište (ZET) bilo je idealan model za Europu. Ali naši ambiciozni političari pristali su na projekt povijesnih dimenzija – mirno ujedinjenje Europe pritajenim osvajačkim pohodom nove europske birokracije.

Ustav EU kao djelo tehnokrata

Kriza u Grčkoj pokazuje nam da ujedinjena Europa ne postoji i da je to fiks ideja briselske birokracije.Kada se u Bruxellesu raspravljalo o ustavu EU pitao sam se zašto njegovi idejni tvorci nisu na televiziji i radiju širom Europe. Gdje su bili njihovi vatreni govori? Gdje su bila njihova predavanja o europskoj duši i europskoj misiji u svijetu? Europski ustav nije djelo otaca-osnivača proročke vizije, nego djelo tehnokrata koji su namirisali veliku šansu: za rešavanje problema mediteranskih zemalja potrebne su stotine milijardi eura. Drugim riječima – dugove tih država preuzeti će EU i na kraju će ih platiti porezni obveznici, njihova djeca i djeca njihove djece. To će smanjiti standard na sjeveru za nekoliko slijedećih generacija. Bruxelles će to sve lijepo regulirati i zemljama spašenim od bankrota diktirati stroge uvjete. Kada akcija spašavanja ne uspije slijedi inflacija i dugovi će, zajedno sa našim ušteđevinama, nestati.

Pitanje referenduma

Grčka je prva zemlja koja je na taj način prenijela veliki dio suvereniteta na Bruxelles. Grčka će postati pravi briselski protektorat, starim kulturnim narodom koji ima vlastitu tradiciju i način života upravljati će iznadnacionalni tehnokrati. Pitam se koliko dugo će to trajati.

Bilo bi lijepo kada bi se u članicama EU-a koje bi trebale platiti račun sada organizirao referendum. Pitanje bi trebalo glasiti: nije li Zajedničko europsko tržište bez eura bolja alternativa od EU-a koja jeca pod teretom eura. Briselski tehnokrati koji bi u tom slučaju ostali bez posla, sigurno bi našli posao kao konobari u nekom grčkom restoranu. Ponekad, u dubini neke ladice naiđem na zametnuti gulden. Nedavno sam čak našao novčanicu od sto guldena. Neću je zamjeniti za eure. Zadržati ću je dok se ne vrati gulden. I njemačka marka. I lire. Drahme. Zajedničko europsko tržište“, piše nizozemskii pisac Leon de Winter, 56, u eseju koji je objavio „Der Spiegel - Online“.

Pripremio: Nenad Briski

Odg.ured: Željka Telišman