"Vraćamo se Poljskoj iz 1989. godine"

DW: S kakvim osjećanjima napuštate funkciju?

Adam Bodnar:  S jedne strane sa zadovoljstvom, jer nam je dugi niz godina polazilo za rukom obraniti demokratske vrijednosti, pravnu državu i prava manjina. S druge strane sa zabrinutošću, jer se pitam što će dalje biti s Poljskom, hoće li građani biti u stanju samostalno se nositi sa svim opasnostima kojima je demokracija izložena. Mi se udaljavamo od države koja možda nije bila idealna, ali je ipak demokratska, što bih ja nazvao "hibridnom demokracijom”. Ja bih čak otišao tako daleko i označio je kao kompetitivni autoritarizam (državna forma s izborima i oporbom, u kojoj međutim dominira izvršna vlast, op. ur.).

Na koje konkretne uspjehe mislite?

Najvažniji su bili sudski postupci koji su imali konkretne utjecaje na građane ili koji su blokirali investicije koje  štete okolišu. Ja sam jasno pojačao prisustvo ombudsmana u sudovima. Pošlo nam je za rukom da neke procese zaustavimo. Ovdje mislim na primjer na prava LGBT osoba. No prije svega smo mogli pokazati da u Ustavu postoje vrijednosti koje zaslužuju zaštitu.

Zašto dolazi do napada na LGBT zajednicu?

Oni služe kao element kulturnog rata za recimo to tako, duše ljudi, kao i da bi se politički pozicioniralo. Trenutno postoji i rat unutar same vladajuće frakcije. Grupiranja unutar ovog tabora međusobno se natječu tko je radikalniji.

Početkom kolovoza je u Varšavi na pro-LGBT prosvjedima došlo do,  čini se, proizvoljnih uhićenja.Je li to primjer kršenja ljudskih prava?

48 ljudi je te večeri uhićeno uz povredu  čitavog niza prava – prava na samoobranu, na kontakt s obitelji, na odgovarajuće higijenske i zdravstvene uvjete.  I prije svega se postavlja pitanje: je li to zaista bilo neophodno? Ja sam imao dojam, a to potvrđuju i posjeti mojih suradnika policijskim stanicama: U brojnim slučajevima su se ova uhićenja odvijala po principu slučajnosti.  Možda je jedna vrsta  šikaniranja od strane policije igrala ulogu da se ljudi brzo i preventivno uhapse.

Vi ste nedavno govorili o novoj vrsti pojma ljudska prava kako to definira PiS-ova vlada – o zaštiti pojedinih osoba u cilju zaštite društva.  Što je loše u tome?

Pod ljudskim pravima se oduvijek podrazumijevala zaštita dostojanstva individualca, a ne grupe, zaštita od državne nepravde.

Da, to je razumijevanje u našem kulturnom krugu, ali na Dalekom istoku je to nešto drugačije, tamo grupa ima drugačiji status.

To je točno, ali mi smo još  uvijek u Europi, a Poljska je i  članica EU-a. Mi smo ratificirali međunarodne ugovore. I u poljskom Ustavu, koji je usvojen prije 23 godine, su utemeljena individualna prava i slobode, te ljudska prava. Većina raspolaže instrumentima koje može koristiti za vlastitu zaštitu. No ta većina se istodobno mora pobrinuti za zaštitu predstavnika svake manjine, bez obzira radi li se o etničkim ili seksualnim manjinama, osobama s posebnim potrebama ili osobama druge vjere.

A tu onda jedan prosječni Poljak, možda heteroseksualni katolik pita: A tko štiti mene? Ne osjeća li se "prosječni građanin”  često prepušten samom sebi?

Da, ali ja onda uvijek kažem, i taj "gospodin Kowalski”, heteroseksualni muškarac, bijele boje kože, može u jednom trenutku biti diskriminiran. Primjerice kada on kao bijelac bude u manjini. Onda  će on također očekivati poštovanje. Nema veze  što smo jedan dan većina, kada već  sljedećeg dana možemo biti manjina.

Pogledajmo pravosuđe u Poljskoj. Ako netko nije na vladinoj listi, može li on još  imati povjerenje u "reformirani” pravosudni sustav?

Ovisi od toga o kojem postupku je riječ. Ako su interesi građana u sukobu s interesima vlasti, državnog poduzeća ili osobe bliske vlasti onda se može ispostaviti da su njegova prava zanemarena i da je sudac pod pritiskom. Mi se vraćamo sustavu koji je u Poljskoj bio 1989. godine.Tada je svatko tko je radio u državnim strukturama znao da postoji crvena linija. Možeš  raditi, suditi, biti odvjetnik, ali moraš  biti oprezan ako postoji politička komponenta.  Ako previše poštujete zakon to može imati profesionalne posljedice. To je vrlo opasno.

Adam Bodnar je stručnjak za ustavno pravo, aktivist za zaštitu ljudskih prava i od 2015. godine ombudsman za građanska prava u Poljskoj.