Vojna industrija ovisna o političkim odlukama

Godinama je stanje na tržištu vojne industrije bilo nepromijenjeno. Gotovo svi proizvođači oružja su dolazili iz SAD-a, zapadne Europe ili iz Rusije. Ali sve više se u tu granu na tržištu guraju poduzeća iz drugih zemalja, kako se navodi u izvješću Instituta za mirovna istraživanja SIPRI iz Stockholma. Danas se među 100 najvećih proizvođača oružja ubrajaju i poduzeća iz Turske, Indije, Brazila, Singapura ili Južne Koreje.

"To prije svega ima veze s političkom željom za vlastitim proizvodnim kapacitetima", kaže voditeljica SIPRI studije, Aude Fleurant. "Brazil, Turska ili Južna Koreja su sve zemlje koje su ciljano pratile jednu politiku kako bi unaprijedile kapacitete vojne industrije u vlastitoj zemlji."

Slabljenje američke vojne industrije

No, iako se te zemlje nalaze među 100 najvećih proizvođača oružja, sama lista se nije značajno promijenila. SIPRI lista se u dvije trećine sastoji od poduzeća iz SAD-a ili iz drugih zemalja članica NATO-a. One, kako se navodi u izvješću SIPRI-a, čine udio od 84,2 posto u vojnoj industriji u svijetu.

SIPRI je u svome izvješću naveo da je za 2013. zabilježen pad prometa od 4,5 posto za 38 američkih tvrtki koje se nalaze među 100 najvećih proizvođača oružja u svijetu. "To su najčešće proizvođači većih oružanih sustava i vrsta oružja poput ratnih brodova, vojnih vozila, raketnih sustava ili zrakoplova. A tu su i proizvođači sastavnih dijelova za te sustave", kaže Fleurant. Usto dolaze, dodaje ona, tvrtke koje pružaju logistički servis poput održavanja uređaja ili usluga poput treninga ili nekih tehničkih usluga. Glavni razlozi za pad prometa su, prema navodima iz SIPRI-jevog izvješća, prije svega povlačenja američke vojske iz Iraka i Afganistana, kao i kraćenja u proračunu.

I kod američkih NATO partnera se još osjeti gospodarska kriza. Pored nekolicine izuzetaka, prije svih Francuske, i u Zapadnoj Europi je opao promet u vojnoj industriji ili je u najboljem slučaju ostao isti.

Vojna industrija Rusije u zamahu

Naprotiv tomu se ruska vojna industrija može radovati brojnim narudžbama. U izvješću SIPRI-a se tako navodi da je promet ruskih poduzeća, koja se nalaze među top 100 proizvođača oružja, porastao za 20 posto. 2013. godine je rusko poduzeće "Tactical Missiles Corporation" zabilježilo povećanje prometa od 118 posto u usporedbi prema 2012., navodi se dalje u izvješću. "Porast prometa ruskih poduzeća se prije svega može obrazložiti porastom vladinih izdataka", pojašnjava Aude Fleurant.

Ruska vlada već godinama ciljano ulaže u modernizaciju i naoružavanje vojske, prije svega tako što se oslanja na domaću vojnu industriju. "Mogu li to financirati, ovisi prije svega od cijene nafte", kaže znanstveni direktor hamburškog Instituta za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku, Michael Brzoska, te ujedno upućuje na tešku situaciju u kojoj se trenutačno nalazi rusko gospodarstvo.

Taj stručnjak za sigurnost iz Hamburga smatra da sankcije protiv Rusije nisu kočnica naoružavanju. "Veće probleme ruska vojna industrija dobiva krizom u Ukrajini", kaže Brzoska, navodeći da očekuje moguće probleme u isporuci za one tvrtke koje su ovisne o robi iz Ukrajine. "S Donjeckom su nastavljene isporuke, ali trenutačno nije jasno kako će stvari dalje teći s industrijom u blizini Harkiva."

Kina kao velika nepoznanica

Jedan globalni igrač se nikako ne spominje na SIPRI-jevoj listi o 100 najvećih proizvođača oružja u svijetu, a to je Kina. Razlog nije taj da Narodna republika Kina nema poduzeća koja bi mogla zauzeti značajnu ulogu na toj listi, već samo taj što ne postoje pouzdane informacije o kineskoj vojnoj proizvodnji. Kineska poduzeća su najčešće tako pozicionirana da mogu proizvoditi kako za civilno, tako i za vojno tržište, pojašnjava Aude Fleurant iz SIPRI-a. Pritom je potpuno netransparentno koji dio je civilni, a koji vojni, dodaje ona.

Michael Brzoska s hamburškog Instituta za mirovna istraživanja procjenjuje da Kina u međuvremenu izdvaja između 50 i 60 milijardi eura za vojne potrebe. "Kina je po obujmu proizvodnje vjerojatno drugi po veličini proizvođač oružja", uvjeren je Brzoska.

Vojna industrija = politička industrija

Kineski izvozi stoga sve više utječu na međunarodno vojno tržište. Micheal Brzoska taj izvoz procjenjuje na dvije do tri milijarde eura, pri čemu Kina prije svega na tržište izlazi s jednostavnim proizvodima koji pune tržišne rupe. Brzoska pojašnjava da su to, primjerice, "streljiva, manje vrste oružja, među kojima i mine, znači ono što drugi ne prodaju jer je dijelom zabranjeno ili se osuđuje njihova proizvodnja."

Kamo i kome se oružje prodaje je u Kini, ali i u Njemačkoj ili u drugim zemljama prije svega politička odluka. "Ipak to nije jedna 'normalna' industrija. To je jedna politička industrija koja je u velikoj mjeri ovisna o političkim odlukama", ističe stručnjak za sigurnost Michael Brzoska.