Vladimir Kličko - ukrajinski div iz Hamburga
21. ožujka 2010U Njemačkoj ih zna i staro i mlado. Zahvaljujući medijskoj sveprisutnosti, braća Vitalij i Vladimir Kličko postala su zaštitini znak jedne populacije stranaca koja je u Njemačku došla zbog karijere i uspjela. No braća Kličko sve su samo ne obični sportaši na privremenom radu u Njemačkoj. Popularnosti uspješnijeg od dvojice, mlađeg Vladimira, pridonijet će i, na subotnjoj borbi prvi put javnosti predstavljena, mlađahna američka TV-zvijezda Hayden Panettiere. To se posebice odnosi na SAD gdje se na ukrajinskog diva još uvijek gleda s određenom dozom skepse.
Doktori znanosti u ringu
Pobjedom nad Amerikancem Eddiejem Chambersom i to na atraktivan način, nokautom u 12 rundi, Vladimir Kličko je još jednom potvrdio superiornost u današnjem teškaškom boksu. No i nakon ove borbe dvometarskom Ukrajincu se spočitavaju stare boljke koje bi prije ili kasnije mogle naškoditi vrtoglavom usponu. Mnogi, a pogotovo u najvažnijem anglosaksonskom boksačkom tržištu, Vladimira smatraju nedovoljno atraktivnim boksačem koji boksa klasično, "akademski", sovjetski, taktizirajući i čekajući svoju priliku za nokaut. On, što mu i njemački komentatori nakon subotnje pobjede zamjeraju, nedovoljno koristi svoje prednosti: visinu, duge ruke i tjelesnu nadmoćnost nad svojim protivnicima kao što je to bio slučaj i sa 16 kilograma lakšim i 15 centimetara nižim Chambersom. No Kličko je na kraju svoje 54. pobjede u karaijeri i 17. borbe za Svjetsko prvenstvo djelovao svježe, a bio je i u stanju sročiti nekoliko smislenih rečenica, kao što se to i doliči jednom doktoru znanosti. 33-godišnji Vladimir naime, kao i njegov pet godina stariji brat Vitalij, su doktori sportskih znanosti. No to nije jedino što ovu braću čini neuobičajenim pojavama u njemačkom i svjetskom sportskom crkusu u kojemu baš i ne manjka čudnovatih pojava.
Sovjetski freakovi
Na početku svoje profesionalne karijere u hamburškom Universum Box Promotionu sredinom devedesetih, dvojica Ukrajinaca u njemačkoj javnosti su dočekana s blagim podsmijehom. Na ove sinove časnika Sovjetske armije s nemogućim, ukrajinski obojenim, njemačkim, gledalo se s omalovažavanjem, kao na dva freaka proizišla iz sovjetske tvornice sportaša-klonova. Tomu su zasigurno pridonijele i mnogobrojne reklame u kojima su neiskusni i mlađahni Ukrajinci vrbovali za sve i svašta od osiguranja do mliječnih deserata što baš i nije pridonijelo tomu da ih javnost počne uzimati ozbiljno. No respekt javnosti došao je sa sportskim uspjesima koje novopečeni hamburžani redaju kao na pokretnoj vrpci. U međuvremenu braća i dalje pomalo njeguju imidž čudaka s istoka no danas s priličnom dozom samoironije što im je donijelo simpatije i kod onog dijela publike koji baš nije sklon "najplemenitijoj od svih sportskih disciplina".
Autor: Agencije/Die Zeit/N.Kreizer
Odg. urednik: Anto Janković