“Vjernik ne može biti fašist”

Kršćanstvo i islam ne poznaju nacionalizam i ksenofobiju, ali kršćani i muslimani ih itekako dobro znaju, čulo se ovoga vikenda na regionalnoj međuvjerskoj konferenciji organizacije Vjernici za mir, posvećenoj upravo ulozi i odgovornosti vjernika u vrijeme nacionalizma i ksenofobije. A nacionalizam, kako je u svojem izlaganju kazala islamska teologinja Azra Ibrahimović, imitira vjeru, te naciju stavlja na mjesto Boga, koristeći čak i njezine izraze, pa tako imamo sveta nacionalna mjesta (a u Hrvatskoj još od '90-ih recimo i oltar Domovine).

U regiji u kojoj su upravo vjerske institucije te koje u jednom svojem dijelu raspiruju nacionalne strasti, glasovi koji pozivaju na otpor nacionalizmu i ksenofobiji su i više nego dobro došli. Oko 70 vjernika, mirovnih aktivista, prepoznalo je svoju odgovornost i okupilo se u katoličkom Duhovnom centru Lužnica pored Zaprešića kako bi raspravljali o tim pojavama koje kažu da su povezane, a obje su protivne samim temeljima vjere.

Iz straha se rađa agresija

„Evanđeoska poruka o tome je posve jasna. Apostol Pavao to najbolje sumira kada kaže da u kraljevstvu nebeskom nema više razlika kao što su muško-žensko, rob i slobodan i nema više Židova i Grka. Nema nacionalizma, a crkve u ovoj našoj regiji upravo doživljavamo kao čuvare nacionalnih identiteta“, kaže iguman Danilo Pavlović koji je s prof. dr. fra Milom Babićem održao predavanje o tome što je uzrok slabosti religijskih institucija prema nacionalizmu i ksenofobiji. U razgovoru za DW ukazao je na to da se stalno ponavlja stereotip da „Hrvat mora biti katolik, Srbin pravoslavac, a Bošnjak musliman, kao da je vjera dio nekakvih nacionalnih programa“. „Nacionalizam i ksenofobija su strah od drugih, od drugačijih, strah od drugog čovjeka. A bez drugih nema sreće ni života, ni ljubavi. To religije uče – primat drugoga, drugi ti je prijatelj, nema ljubavi bez drugoga. Iz straha se rađa agresija“, istaknuo je fra Mile Babić za DW.

„Vrijednosni stav prema nacionalizmu je zadan u vjeri“

Jedna od organizatorica skupa, Ana Raffai iz udruge RAND, kaže da je normalno da vjernici budu različitih političkih afiniteta, neki su desnijih gledišta, neki lijevijih. „Ne želimo reći da postoji samo jedan ideološki obrazac kako se vjernik treba odnositi prema nacionalizmu i ksenofobiji, no jedan vrijednosni stav prema njima je zadan u vjeri“, ističe Raffai i citira njemačkog kardinala Marxa koji je nedavno na pitanje novinara, bi li se vjernik smio učlaniti u AfD, rekao da on kao biskup nema što govoriti nekome u koju će ići stranku, no da vjernik nema što tražiti u stranci koja cijelu jednu grupaciju smatra manje vrijednom i neravnopravnom. „Vjernici mogu imati različita stajališta, ali ne mogu biti… ne mogu biti fašisti“, zaključuje kroz smijeh Raffai.

Poziv na alarm za vjernike je da se ne mjesto Boga stavlja bilo što drugo, to je crvena nit svih svetopisamskih tekstova, da je Bog samo jedan, a sve drugo je idolopoklonstvo, ističe Raffai komentirajući analizu Azre Ibrahimović o nacionalizmu koji imitira religije. U nesigurnim vremenima kao što su ova, kaže, ljudi traže oslonac. Mogu ga naći u pravom Bogu ili u božanstvima, u ovom slučaju nacionalizmima. Mi kao vjernici se moramo truditi to prepoznati, zaključuje.

Zloupotrebe vjere

„Riječ je o zloupotrebama vjere i od strane vjerskih institucija“, kaže za DW teologinja Azra Ibrahimović, voditeljica Psihološkog savjetovališta sarajevskog Centra za edukaciju i istraživanje Nahla. „Riječ je o tome da netko želi učvrstiti svoj položaj, svoju dominaciju, ali moj odgovor je ono što stoji u Ku'ranu u kojem mnoge rečenice počinju s „O vi razumom obdareni“, dakle Ku'ran nas uči da razmišljamo svojom glavom i preuzmemo odgovornost za svoju vjeru. Bojim se da je vjernicima često lakše povjerovati u ono što govori neki autoritet, neki vjerski vođa, samo kako se ne bi njih ništa pitalo. Mene islam uči da promišljam svojom glavom i da se zbog toga ne osjećam loše i da se ne osjećam kao otpadnik, nego da preuzmem odgovornost za svoju vjeru“, zaključuje Ibrahimović.

Na konferenciji su sudjelovali vjernici i teolozi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, s Kosova te iz Makedonije.