Vitalnost u starosti i bez dopinga

Kad Ronald Klatz drži predavanje najprije pokaže sliku nekog mišićavog 60-ogodišnjaka koji ponosno pokazuje svoje mišiće:

«Oni su naši najbolji primjeri idelanog starenja. Oni su se stalno bavili športom, držali dietu, uzimali neka dodatna sredstva, ponekad i hormonsku terapiju – oni su uzor.»

Ronald Klatz je suosnivač i predsjednik Američke udruge za anti-aging-medicinu, u kojoj je učlanjeno 15 tisuća američkih liječnika. Oni svojim pacijentima obećavaju vitalnost do u visoku starost:

«Začetak anti-aging-medicine je u praksi športskih liječnika. Kad je osnovano američko društvo za anti-aging-medicinu većina članova su bili liječnici koji su pratili vrhunske športaše. Bilo da se radi o dodatnim sredstvima u prehrani, utjecaju na metabolizam, metodama treniranja – ili analizama u laboratoriju: mnoge metode se može primijeniti u svakoj životnoj fazi, kako kod vrhunskih športaša u dvadesetim godinama, tako i kod atletskih seniora s 50 i više godina. Ako trenirate za neko natjecanje radi se o maksimiranju tjelesne sposobnosti. A to je bit anti-aging-medicine. Maksimiranje tjelesne sposobnosti.»

Hormonima do veće sposobnosti

To maksimiranje anti-aging-liječnici postižu među ostalim lijekovima, koji se u športu smatraju nedopuštenim stimulativnim sredstvima. Već godinama je vrlo popularan ljudski hormon rasta HGH. On je važan za rast djece, ali i kod odraslih igra važnu ulogu, premda se njegova količina sa starenjem stalno smanjuje:

«Daniel Rudman je 1990. u časopisu New England Journal of Medicine objavio članak o ljudskom hormonu rasta koji je mnogima otvorio oči. Rudman je dokazao da se kod osoba starijih od 60 godina znakovi biološkog starenja mogu vratiti natrag za 10 do 20 godina kroz samo šestomjesečno korištenje ljudskog hormona rasta.»

Studija koju spominje Klatz pokazala je da su kod starijih osoba mišići porasli, a udio masti se smanjio. Kosti su postale čvršće, koža deblja. Sam Rudman nikad nije hormon rasta propagirao kao sredstvo za pomlađivanje, ali su to činili drugi. Ronald Klatz je 1998. čak objavio knjigu pod naslovom: «Pomladi se ljudskim hormonom rasta».

«Kad postajemo stariji onda nam nije potrebno tako puno toga hormona, ali ni potpuni nestanak nije dobar, jer taj hormon održava zdravim sva tkiva u tijelu. Time što uzimamo taj hormon tako da njegova količina bude kao kod 45- do 50-godišnjaka, možemo znatno poboljšati zdravstveno stanje starijih ljudi.»

Prešućivanje opasnosti

Ali, to opovrgavaju ozbiljni stručnjaci za endokrinologiju, dakle stručnjaci za hormone, poput profesora Christiana Strasburgera iz Berlina:

«Postoji studija Hennessyja i njegovih suradnika koji su usporedili što pacijentima donosi jednostavna tjelovježba i što donosi ako uz tjelovježbu još dobiju hormon rasta. Pritom je utvrđeno da tjelovježba kod starijih osoba ima dobar učinak na vitalnost i druge parametre zdravlja, ali da dodatno uzimanje hormona rasta nema nikakav dodatni učinak.»

Upitno je dakle može li uzimanje hormona rasta biti korisno, ali ono može prouzročiti velike štete za zdravlje. U velikim dozama hormon izaziva bolove zglobova, skupljanje vode u tijelu, neke oblike šećerne bolesti i slično. Osim toga može dovesti do toga da oštećene stanice ne budu uklonjene iz tijela, nego se razviju u rak.