Vijetnamski sindrom njemačkih vojnika povratnika
4. listopada 2009
Svake godine ih je sve više: 2006. bilo ih je 55, a 2008. njihov je broj porastao na 226. U zemlji s 82 milijuna stanovnika to se ne čini mnogo, no sociolozi i psiholozi zvone na uzbunu: vojnici s PTSP-om, pojmom donedavno nepoznatim prosječnom Nijemcu, sve više zaokupljaju pažnju njemačke javnosti, pogotovo onog dijela koji drži da njemački vojnici nemaju što tražiti pod Hindukušem. No prije svega se postavlja pitanje odnosa prema traumatiziranim povratnicima s bojišnice.
Kulturni i psihički šok
Iako su vojnici Bundeswehra političkom odlukom njemačke vlade stacionirani na sjeveru Afganistana, dakle podalje od žarišta sukoba s talibanima na jugu i istoku zemlje, ratna zbilja sve češće posjećuje i donedavno mirne dijelove zemlje. No borbene aktivnosti i slike rata nisu jedini razlozi zbog kojih njemački vojnici pate nakon povratka u domovinu. Narednik Heinz Fischer bio je već u nekoliko navrata stacioniran u Afganistanu. Njegova trauma vezana je uz svakodnevno suočavanje s patnjama lokalnog stanovništva, djecom u prnjama i postapokaliptičnim krajobrazima začinjenim olupinama tenkova iz vremena sovjetske okupacije.
No najdublje traume ipak su vezane uz stalan strah od iznenadnog napada. "Vozite se oklopnim vozilom po prašnjavoj cesti, pozdravljate seljake na poljima koji vam mašu i sljedećeg trenutka iz žita izvlače protutenkovski bacač i ciljaju na vas", opisuje afganistansku svakodnevicu Fischer.
Nedostatak vojnih psihologa i dušebrižnika
Situacija se ove godine još pogoršala. Širenjem ratne zone i na nekada "mirni" sjever, vojnici Bundeswehra sve češće upadaju u oružane sukobe a sve manje se bave onim što je, barem to tvrde njemački političari, trebala biti njihova provobitna dužnost: pomaganje civilne obnove zemlje. Samo je u prvoj polovici ove godine 135 vojnika potražilo pomoć psihologa. No oni su kao i vjerski dušebrižnici u Afganistanu zastupljeni u malom broju. Brojka od 135 vojnika s psihičkim poremećajima je samo vrh ledene sante, smatra Dr. Peter Zimmerman voditelj psihijatrijskog odjela Vojne bolnice u Berlinu. "Broj terapija se povećava i jedno je sigurno: u razdoblju koje je pred nama moramo povećati kapacitete jer će pacijeneta biti sve više", smatra Zimmermann.
"Pomoć za dušu" - preko interneta
Svjesni činjenice da mnogi vojnici, iz straha od reakcije okoline, izbjegavaju odlazak k psihologu, djelatnici Vojne bolnice postavili su internetsku stranicu na kojoj vojnici anonimno mogu potražiti pomoć. Ovu ponudu prije svega koriste mladi vojnici koje, kako svjedoči i Heinz Fisher, često muči osjećaj krivnje. "Vi sjedite u sigurnom oklopnom vozilu i gledate kako bomba namijenjena vama raznaša djecu koja su se slučajno ovdje našla. Tu scenu čovjek prvo treba probaviti, ali je to teško", svjedoči Fischer i sam otac dvoje malodobne djece.
Iako se još uvijek, prije svega zbog broja pogođenih ovim proglemom i broja stanovnika, ne može govoriti o proširenom socijalnom problemu i poput onoga u SAD-u nakon Vijetnamskog rata ili u Hrvatskoj nakon Domovinskog, Njemačka bi se sve većim preuzimanjem globalne odgovornosti i na vojnom području uskoro mogla suočiti s problemom povratnika iz ratova koji se doduše vode daleko od očiju, ali ne daleko od srca.
Autor: Melanie Riedel / Nenad Kreizer
Odg. ur.: Marijana Ljubičić