Vesela strana DDR-a - gol drug je dobar drug

„Nema to nikakve veze sa seksom“, govori 64-godišnji Udo Schumacher dok se bez ijedne krpice sunča na plaži nedaleko od istočnonjemačkog grada Prerowa. Nakon 20 godina sve je isto kao u neka dobra stara vremena. Muškarci i žene, kao od majke rođeni, i danas se mogu vidjeti na pješčanim plažama bivšeg DDR-a. No, kako je to bilo nekada, u vrijeme komunističke represije i strahovlade? U ta olovna vremena nije se moglo slobodno govoriti niti putovati, dok je tajna policija Stasi budno motrila na naprijatelje režima.

Golotinja na plaži postala je jedna od rijetkih sloboda u kojoj su građani DDR-a mogli nesputano uživati. Nigdje to nije bilo tako očigledno kao na plažama Prerowa – bajkovitog obalnog gradića 300 kilometara udaljenog od Berlina. Dok su duge pješčane plaže mamile na sunčanje, režim je držao oči širom otvorene. 2.500 čuvara, 70 promatračkih tornjeva, žičana ograda, brodovi i radari – sve to kako građani ne bi pobjegli iz komunističke utopije u Zapadnu Njemačku ili susjednu Dansku. Jedrenje i surfanje bilo je strogo zabranjeno. Ali jedno se nije našlo na meti komunističkog režima – gola tijela. Ljudi jednostavno nisu željeli propustiti takvu priliku. Mnoštvo bi tijekom toplih ljetnih dana pohrlilo na pješčane plaže i otkrilo baš sve adute. Primjerice, već spomenuti Prerow može se pohvaliti prvim nudističkim kampom u Istočnoj Njemačkoj.

Nudist može biti dobar komunist

U zoru DDR-a Politbiro je nudizam tretirao kao dekadentna buržujsku tekovinu. Ministar unutarnjih poslova gole kupače nazvao je prijetnjom koja vrijeđa osjećaje i ugrožava zdravlje radničke klase. Tijekom 50-ih vlast je pokušala stati na kraj takvoj praksi, ali bez uspjeha.

Velik broj nudista bili su članovi partije, policajci ili suci koji bi govorili kako nudist može biti dobar komunist te da nudizam nije seksualne prirode. Moglo se čuti kako „na plažama žena nije objekt požude, već ravnopravna drugarica bez bikinija koji bi inače samo rasplamsavao požudu.“ Tijekom 60-ih i 70-ih vlast je prvo mekše nastupala prema nudistima, da bi nešto kasnije otvoreno ohrabrivala drugove i drugarice da se ne libe na pješčanim plažama pokazati sve. Nudizam je postao popularniji u DDR-u nego na Zapadu ili u ostalim komunističkim državama s izuzetkom Hrvatske, tadašnje jugoslavenske republike. Nudizam je bio toleriran, ali organiziranje u klubove strogo zabranjeno. Jedna šala iz tog vremena glasila je: Što je to kad se na jednom mjestu okupi nekoliko građana DDR-a? Odgovor je bio – ilegalni sastanak ili nudistička plaža.

DDR je mrtav, živio FKK

Nakon ujedinjenja, zapadni Nijemci nisu s oduševljenjem gledali na veselu praksu svoje istočne braće. Država je pokušala nudizam okovati zakonom, točnije jasno odvojiti nudističke plaže od onih čednih. Ali pogled na Prerow pokazuje kako je FKK nadživio DDR. „Svi smo ovdje izmiješani i ljudima to nije problem. Trebali bismo biti odvojeni, ali za to nitko ne mari“, govori 66-godišnji nudist s početka priče.

Autor: AFP / G. Prokopec

Odg. urednik: S. Kobešćak