Veliki uspjeh hrvatske vanjske politike

Hrvatska je dobila povijesnu priliku - mjesto u svjetskoj vladi tijekom iduće dvije godine, odnosno stolac u operativnom tijelu Ujedinjenih naroda, u čijem je opisu poslova rješavanje najtežih konflikata i kriza u svijetu. Premijer Ivo Sanader, koji nije prisustvovao samom činu izbora nestalne članice Vijeća sigurnosti između Hrvatske i Češke, izjavio je kako u procesu lobiranja nije ispuštena ni jedna prigoda:

„Mi smo, inače, kandidaturu za Vijeće sigurnosti istakli još 1999. godine. I sve ove godine lobirali, posebno intenzivno zadnje dvije godine. Apsolutno predsjednik Republike je bio jedan od najaktivnijih, zajedno s Vladom, sa mnom, s ministricom vanjskih poslova, sa svima onima koji su, recimo tako, po dužnosti bili u kontaktima s međunarodnom zajednicom.“

Priznanje, ali i odgovornost

Predsjednik Stipe Mesić u prvoj je reakciji naglasio kako je hrvatska vanjska politika, koja vodi računa ne samo o svojim uskim interesima i odnosima s pojedinim zemljama nego i o globalnim problemima i interesima svijeta, upravo zbog toga dobila potporu velikog broja država. Ulaskom u to najvažnije tijelo svjetske organizacije u godinama 2008. i 2009. Hrvatska preuzima i veliku odgovornost, stajalište je predsjednika Mesića.

Kako se primanje Hrvatske u Vijeće sigurnosti poklopilo s početkom izborne kampanje, opozicija se uglavnom trudi umanjiti Sanaderov doprinos u tom hrvatskom uspjehu, ističući ulogu predsjednika Mesića. Uz to, kritizira se Sanaderov govor na plenarnoj sjednici UN-a o prvostupanjskoj presudi za zločin na Ovčari kao, tvrde SDP i HSP, zloporabom situacije u predizborne svrhe, dok HNS ponavlja kako je u New Yorku o radu Tribunala trebao govoriti predsjednik Mesić.