Veliki posao poslije izbora

Angela Merkel je poslije parlamentarnih izbora samo još „povjerenički" na dužnosti kancelarke. Kako bi država ostala sposobna za djelovanje, stara vlada je na dužnosti dok se ne formira nova. Ne postoji vremenski rok za tu fazu. Teoretski, Angela Merkel bi mogla biti na dužnosti i do Božića. Poslije 17. prosinca 2021. ona bi oborila rekord Helmuta Kohla po vremenu provedenom na dužnosti šefa vlade. On je na tom mjestu bio 5.869 dana.

Poslije izbora Merkel bi mogla donositi i bitne odluke, jer joj zakon dozvoljava da vlada kao da se ništa nije dogodilo. U to pripada i kadrovska politika. Za razliku od nje, ministri su u „tehničkom mandatu”. Ona bi ih teoretski mogla smjenjivati i mijenjati, birati s kim će vladati. Svi termini koji su predviđeni za dužnost kancelara moraju se i dalje poštovati. S obzirom da krajem listopada najvjerojatnije još neće biti formirana nova vlada, Angela Merkel će vjerojatno putovati u Rim, na sastanak 20 industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta. Tamo će obradovati svoje „stare znance” među šefovima država i vlada.

Granice moći

Kancelarka koja se oprašta s dužnosti ne smije odnijeti kući poklone koje je dobila tijekom svoje dužnosti. Takozvani „ministarski zakon" to zabranjuje. Poklone je dobila kancelarka, a ne privatna osoba. Pokloni su evidentirani kao državna imovina. Isto kao pisaći stol, stolica i umjetnička djela u uredu kancelarke. Angela Merkel neće poslije izbora biti „protjerana" iz svog ureda, njega će moći i dalje koristiti. Na kraju krajeva, poslije izbora još nije izabran kancelar. To na prijedlog predsjednika države čini Bundestag. Tako je zapisano u članku 39. njemačkog Ustava. Ustavni suci smatraju da je mala vjerojatnost da stari saziv parlamenta u tih 30 dana donese dalekosežne odluke. Čim Savezna izborna komisija potvrdi imena svih novoizabranih zastupnika, u plenarnoj dvorani počinje namještanje sjedala po novom rasporedu. Kada su prije četiri godine prvi put bili izabrani i zastupnici Alternative za Njemačku, nitko nije htio sjediti u njihovoj blizini, što je izazvalo kašnjenje u postavljanju novog rasporeda sjedenja.

Kako do većine?

S obzirom da nije predviđen rok za formiranje vlade – taj proces traje koliko traje - nema pritiska rokova. Predstavnici stranaka to znaju i oni pregovaraju detaljno, o svakoj sitnici koja određuje odnos moći. Radi se o stranačkim ciljevima, kadrovskim rješenjima za ministarska mjesta i o „koalicijskom ugovoru".

Kandidat stranke koja je dobila najveći broj glasova počinje koalicijske pregovore. On smije slobodno birati stranke s kojima želi formirati parlamentarnu većinu i vladu. Apsolutna većina glasova je nužna, za razliku od pravila u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji. Rijetko je jedna stranka u stanju osvojiti apsolutnu većinu, pa su partnerske stranke nužne. Prije četiri godine njemački građani su posebno dugo čekali na formiranje vlade.

Koalicijski pregovori se mogu dodatno produžiti jer stranke mogu zatražiti pristanak većine članstva, odnosno delegata na stranačkim kongresima za stupanje u koaliciju.

Prije četiri godine su pregovori vođeni između kršćanskih demokrata (CDU/CSU) liberala (FDP) i Zelenih. Onda su liberali napustili razgovore jer su smatrali da su kršćanski demokrati napravili prevelik broj ustupaka Zelenima.

Ostala je mogućnost da konzervativni kršćanski demokrati povedu razgovore s dotadašnjim koalicijskim partnerom – socijaldemokratima. Oni nisu bili oduševljeni mogućnošću da još jednom budu slabiji partner dominantnim kršćanskim demokratima. Tek kada su socijaldemokratski delegati na stranačkom kongresu, poslije žustre rasprave, odobrili početak razgovora, stvar se pokrenula. Napokon, stranački kongres je morao odobriti i rezultat pregovora.

Koalicijski ugovor je usvojen šest mjeseci poslije izbora.

Izbor kancelarke ili kancelara

Savezni predsjednik je najviša politička funkcija u zemlji. Nakon uvida u moguće većine u novom Bundestagu on predlaže jednu osobu za mjesto budućega kancelara, jer ona prema njegovoj procjeni ima najviše izgleda da formira većinu koja će je izabrati. Predviđena su najviše tri kruga izbora kancelara u parlamentu.

Oni kandidati iz drugih stranaka za mjesto kancelara koji nisu uspjeli skupiti najviše glasova, najčešće dobivaju ili mjesto u koalicijskoj vladi ili su šefovi zastupničkih klubova oporbe. Za Armina Lascheta, kršćansko-demokratskoga kandidata, u ovom slučaju će to biti teško, jer on nije zastupnik u Bundestagu. Liberal Christian Lindner kao i kandidatkinja Zelenih Annalena Baerbock su i do sada bili zastupnici. Socijaldemokrat Olaf Scholz je do sada bio vicekancelar i savezni ministar financija.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu