Velika sramota zapadnih „demokracija“
15. studenoga 2007Zapanjujuće je koliko se u borbi protiv terorizma vrijeđaju načela pravne države: metode mučenja zatočenih, tajni zatvori CIA-e po Europi, zatvor Guantanamo na Kubi u kojemu ne vlada pravo…i sada spoznaja o postojanju „crnih lista“. Ljudi čija se imena nađu na tim listama nemaju pravo na obranu…i ne samo to: njima se doslovno i proizvoljno na čelo „lijepi“ civilna smrtna presuda.
Cilj ne opravdava baš svako sredstvo, osobito ne u antiterorističkoj borbi. Ako danas serijski ubojica uživa više prava nego osoba koja se nalazi na terorističkoj listi onda se moramo zapitati što se događa: pravna država na taj način potkopava upravo ona prava, za koja tvrdi da ih svojom borbom protiv terorista štiti! Dick Marty stavlja sol na ranu. I moramo mu odati priznanje. On s pravom upozorava na razarajuće učinke antiterorističkih aktivnosti, pri kojima se ne poštivaju metode pravne države i temeljna ljudska prava. Kampanja protiv terorista odavno je već dobila obrise „skrivene“ borbe kultura.
Nije slučaj da su gotovo sve osobe na crnim listama Vijeća sigurnosti, a njih je oko 370, muslimani. Zar nas ne zanima sudbina tih ljudi? To su ljudi koji žive s nama i u Europi, to su naši susjedi. Dovoljna je samo i neutemeljena sumnja neke zemlje članice Vijeća sigurnosti da se i nedužni ljudi nađu na toj listi. To je samovolja koja nema nikakve veze s pravnom državom. Danas su na listi naši susjedi, a kako je Dick Marty ispravno primjetio, sutra se na listi može naći i svatko od nas. Čak i oni ljudi kod kojih se dokaže da su bili uključeni u terorističke aktivnosti imaju pravo na pošten proces.
Pravila igre moraju se poštivati, to je poruka Dicka Martyja. On ne dovodi pod znak pitanja metode antiterorističke borbe. Naravno da se države moraju braniti od te opasnosti, u suprotnom će izgubiti najvrjednije dobro s kojim raspolažu: vjerodostojnost. Kako ćemo mi u svijetu promovirati naš demokratski sustav, ako ga uvijek iznova vlastitim akcijama ugrožavamo, i to na područjima gdje nam to odgovara. I organizacije i osobe koje su se našle na „crnim listama“ imaju temeljno pravo na informaciju i na obranu od prigovora kako se radi o teroristima. To je ono oko čega se moraju pobrinuti parlamenti, vlade i Ujedinjeni narodi, kako na koncu ne bi ostao dojam da se radi samo o par zločestih muslimana.