"Vaskrs" u Čapljini

Nedjelja je, 15. travanja ljeta gospodnjeg 2012. Vjernici pravoslavne vjere slave svoj Usks. U malom hercegovačkom gradiću Čapljina je ovo tmurno, prohladno i kišno jutro. U zoru, u sedam sati, zvuk crkvenog zvona s prošle godine obnovljenog sabornog hrama Vazdesenja gospodnjeg, okuplja pravoslavne vjernike ispred ckve. Moleći s upaljenim voštanim svijećama u rukama oni obilaze oko crkve. Otac Danilo Boro predvodi Litiju. Svečana uskršnja liturgija, prva nakon rata, okupila je stotinjak pravoslavnih vjernika iz Čapljinske parohije u obnovljenoj pravoslavnoj crkvi.

"Ovo je praznik pobjede života nad smrću. Neka nam Gospod da da se radujemo ovom velikom kršćanskom prazniku, kako što je vaskrsenje Hristovo . I kako što je vaskresenje našeg gospodina žalost apostola pretvorilo u radost neka i nama ovaj praznik da da sve naše životne patnje i poteškoće, sve naše žalosti pretvore se u radosti", kaže u propovjedi vjernicima, čapljinski paroh Danilo Boro

Prvi puta nakon rata

"Ovo je prvi pu da se proslavlja Uskrs, ovako pred crkvom od kako smo se vratili. Slavimo u tišini i miru s našim ocem Danilom, jer on nam je glavna karika, koja nas okuplja", kaže za Deutsche Welle Draško Milivoj.

U drugim bosanskohercegovačkim gradovima i selima su povratnici uglavnom stariji ljudi. U pravoslavnom hramu u Čapljini, koji je obnovljen na stotu godišnjicu postojanja, okupili su se svi, i stari i mladi, ima i djevojaka i mladića i djece.

"Dolaze mlađi, što je i meni drago jer ja to prije nisam radio. U mene je prije rata uvjek bilo znaš ono Tito, partija. Slabo smo mi držali do naše crkve, a evo sad vidim mlađeg svijeta ima dosta. Neka, nek svak' poštiva svoju vjeru, Bože moj, a nek' ne dira tuđu", veli Draško.

Veći broj povratnika

Liturgija se odužila skoro dva sata. Djeci je već bilo dosadilo, kad im osmijeh na lica vrati otac Danilo pozvavši vjernike na kraju liturgije na cjelivanje križa i darivanje kruhom i uskršnjim jajima. A onda u gostoprimnici u parohijskom domu, čestitanje, uz kolače, jaja, rakiju ili sok.

"Ja sam se vratio ima nekih godinu dana. Obnovili mi kuću, a ja uveo vodu, struje još nemam. Al opet u svom je najljepše. U Trebinju sam živio kao podstanar, ovo ministarstvo izbjeglica davalo nam je po 200 maraka mjesečno, ali su onda smanjili na 60. Šta ćeš s tim? Ništa!", priča stariji povratnik u Tasovčiće, malo selo kraj Čapljine.

Prije rata je u pretežno Hrvatima nastanjenoj čapljinskoj općini živjelo oko 3.700 Srba, što u gradu, što u selima Tasovčići, Klepci, Prebilovci, Gabela, Rječice. Tijekom rata je velika većina bila prisiljena napustiti svoje domove. Povratnika je nakon rata bilo malo, ali se nakon obnove pravoslavne crkve njihov broj povećava. Danas svećenika prima 150 domaćinstava, kaže otac Danilo.

Dobri međunacionalni odnosi

U čapljini gospodarska je situacija teška. Posla malo ima za svakoga, a pogotovo za povratnike, jer se nakon toliko godina pokidaju veze. Ali ljudi imaju svoja imanja, zemlju, pa uglavnom od toga žive, kaže paroh Danilo. Dodaje kako su odnosi sa susjedima Hrvatima "normalizirani". Međusobno se komunicira i postoji dobra volja među ljudima, naglašava otac Danilo.

I Nebojša Domazet potvrđuje: odnosi s Hrvatima i Bošnjacima su dobri, a za posao kako se tko snađe. A njegov prijatelj Draško dodaje: "Od kako sam ja došao nikakvih problema nije bilo. Češće se sporječkamo mi Srbi između sebe nego s komšijama."

Nakon čašćenja u gostoprimnici Parohijskog doma vjernici su se razišli svojim kućama – tamo će nastaviti slaviti Uskrs, odnosno, kako oni kažu Vaskrs. "Vaskrs proslavljamo s rodbinom, prijateljima, kumovima, s komšijama. Tucaju se jaja i znate kako, praznična je atmosfera. Dobro se pojede, popije se čaša vina, pive i onda od kuće do kuće, a i zapjeva se. Napravi se malo bolji ručak jer može ti doći komšija da ti čestita", kažu Draško i Nebojša. A vaskršnje jutro, objašnjava nam Draško počinje čestitanjem: "Hristos vaskrese", a njemu se odgovara, aj sad ti Nebojša kaži: "Vaistinu vaskrese."