Učenici seniori u njemačkim pekarnicama

Sve miriše na svježi kruh, pecivo i kolače. Izbor koji se kupcima ovdje pruža je doista izuzetno bogat. „Imamo tortice sa čokoladom i bananama, kolač sa cimetom ili trešnjama…“ Prodavačica Sabine Wagner pokušava “muku” ublažiti i pomoći neodlučnima. Uz kavu i kolač od cimeta (za koji smo se naposljetku ipak odlučili), priča kako je prije dvije godine ostala bez posla i kako nakon toga nikako nije mogla pronaći novo radno mjesto. Nova prilika i novi početak pružili su se ovoj danas 46-godišnjakinji u pekari K&U u Neuenburgu. Ovdje je započela izobrazbu, školovanje za prodavačicu pekarskih proizvoda. „Mjesto su mi ponudili u Zavodu za zapošljavanje. Ideja mi se odmah svidjela i prijavila sam se“, kaže Sabine.

Stalni manjak stručne radne snage

Naime, lanac pekara K&U, kao i mnoga druga poduzeća i branše u Njemačkoj već duže vrijeme se bori sa stalnim manjkom stručne radne snage. Stoga su prije dvije godine zajedno s njemačkim Zavodom za zapošljavanje (Agentur für Arbeit - Agencija za rad) i Društvom zanatlija, pokrenuli do sada jedinstveni projekt u Njemačkoj – „Izgradimo put“; projekt s ciljem za ovo zanimanje zainteresirati i privući ne samo one sasvim mlade, već i seniore. „U jednom trenutku smo shvatili kako doista ne možemo popuniti prazna mjesta za izobrazbu jer jednostavno nema dovoljno zainteresiranih. Godišnje nam treba između 150 i 170 novih učenika, no njih je teško naći. To nije samo kod nas problem, to se osjeća u cijeloj Njemačkoj, no za zanimanje pekara i prodavača pekarskih proizvoda je još teže nego drugdje pronaći mlade zainteresirane, budući da je posao sam po sebi težak. Možda je problem u ranom ustajanju?“, priča i objašnjava Corinna Krefft-Ebner voditeljica programa za izobrazbu u K&U-u.

Njihova ideja, vrlo brzo se pokazala uspješnom i primjenjivom u praksi. Prvi "učenici seniori" su se prijavili već 2010. godine. U međuvremenu u njihovim školskim klupa sveukupno sjedi 22 učenika – u dobi između 27 i 56 godina. Oni s 18-godišnjacima ne pohađaju samo nastavu, već i zajedno s njima žive; u kući pored glavne zgrade pekare, namijenjene upravo za stanovanje onih koji se nalaze u izobrazbi, odnosno uče zanat.

„Za mene je sve to vrlo zanimljivo iskustvo. U školi učimo i puno toga što inače u nekom poduzeću ne bismo mogli naučiti“, kaže Sabine Wagner koja je u međuvremenu već položila sve pismene ispite. Za razliku od mlađih, seniori ne moraju nastavu pohađati tri, već samo dvije godine. Razlog tome je činjenica da većina već iza sebe ima završeno neko školovanje; primjerice, prijavljuju se mnogi gastronomi ili pak frizerke. No, rijetkost nisu niti oni bez zanimanja kao ni novopridošli stranci. „Hoćemo li nekog primiti ili ne, to odlučujemo individualno, od slučaja do slučaja, ovisno o osobi, njegovim ili njezinim sposobnostima, talentu, osobnosti“, kaže Krefft-Ebner.

Više novca za seniore

Tijekom izobrazbe seniori dobivaju više novca nego oni mlađi. U protivnom oni ne bi bili uopće u mogućnosti školovati se, budući da mnogi imaju obitelj i djecu koju moraju prehraniti. „To je jako važno. Stariji ne dobivaju 600 ili 700 eura mjesečno, već oko 1.500 eura, baš kao i neizučene prodavačice“, kaže Krefft-Ebner.

Ona dodaje kako je ovaj projekt već sada upotpunio manjak stručne radne snage. Potreba za njom, kaže ona, leži i u tome da je u Njemačkoj u porastu trend zdravog načina prehrane. „Samim time naši kupci sve više žele znati i dobiti detaljne informacije o našim proizvodima. A to pak mogu dobiti samo od onih koji su prošli pravo školovanje“, zaključuje Corinna Krefft-Ebner.