Uz pomoć tehnike do istine

Je li to bio "zračni napad"? Ili samo "napad"? Tek što je napad na konvoj Ujedinjenih naroda zapadno od Alepa 19. rujna izvršen, obje velike sile Rusija i SAD su si počele međusobno prebacivati odgovornost za njega te zato i sporiti oko pojma kojim ga označiti. Ujedinjeni narodi su brzo odlučili nazvati ga "zračnim napadom". Rusi su prosvjedovali. Jer, to bi onda značilo da se odgovornost za napad svaljuje na rusku vojsku. Oni su zatražili od UN-a da govori samo o "napadu" - i njihovom zahtjevu je udovoljeno. No, sada se to ponovno revidira.

"Na temelju naših analiza dolazimo do zaključka da se radi o zračnom napadu", rekao je Lars Bromley, savjetnik u UN-ovom programu za satelitsko nadgledanje UNOSAT: "Uvjeren sam da mnogi drugi izvori pokazuju isto."

I doista, zahvaljujući visoko razvijenoj satelitskoj tehnologiji odnedavno se mogu rekonstruirati vojne akcije. Još jedan kvalitativni skok u dokumentacijskoj tehnologiji napravljen je kombiniranjem s programom Google Eartha koji proizvodi satelitske snimke kao i snimke iz zraka i sa zemlje u visokoj rezoluciji i na taj način razvija trodimenzionalne karte čitavog globusa.

Rasvjetljavanje događaja u Ukrajini

Ova tehnologija postala je poznata široj javnosti prvi put u ljeto 2014. Tada se diskutiralo o tome odakle su u ukrajinsko-ruskom sukobu izvršeni raketni napadi na ukrajinske jedinice. Tada je britanski istraživački novinar Eliot Higgins na svom portalu Bellingcat objavio rezultate svojih istraživanja.

Satelitske slike koje se dostupne preko Google Eartha pokazuju kratere na mjestima na koja su padale rakete. Na temelju veličine kratera i smjera udara, Higgins i njegov tim su izračunali putanju rakete - i time moguće lokacije s koje su ispaljene. Sve lokacije nalazile su se na ruskom teritoriju.

Istovremeno su analizirali amaterske video zapise - također s Google Earthom - na kojima se vidi ispaljivanje raketa koje su na internet postavili ruski civili. A oni su također pokazivali da su mjesta s kojih su ispaljene rakete na ruskom teritoriju.

I u slučaju napada na humanitarni konvoj UN-a korištena je satelitska tehnologija kojom su otkriveni krateri od raketa. Među njima je bio i jedan veliki krater koji je "najvjerojatnije nastao iz zraka bačenim streljivom", rekao je Bromley. On izgleda drugačije nego krateri nastali artiljerijskim ili minobacačkim streljivom.

Sve ukazuje na Rusiju...

Analitičarima su još ranije u oči upale nelogičnosti u ruskoj argumentaciji. S obzirom da samo Rusi lete u toj regiji, odmah se sumnja na njih. Ruska vojska je odbacivala optužbe da je odgovorna za napad i tvrdila je da se radi o američkim napadima bespilotnim letjelicama, iako su prije toga općenito isključili mogućnost napada iz zraka. Tvrdnje ruske vojske proturječe i satelitskim slikama. One pokazuju da su Rusi satima prije pratili konvoj, dakle, očito su jako dobro znali gdje se on nalazi i tko je oko njega.

Tome treba dodati i da bespilotne letjelice nisu predviđene za teške zračne borbe. Švicarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung (NZZ) piše kako dvije "Hellfire" ili šest manjih raketa zemlja-zrak uopće ne mogu izvesti tako teške napade kao što je bilo bombardiranje konvoja UN-a: "To ne odgovara video zapisima koji su dokumentirali puno intenzivnije bombardiranje."

NZZ piše kako rusko zrakoplovstvo svjesno vrši napade na centralnu infrastrukturu te da je to sveukupna ruska strategija: "Kalkulacija koja se iza toga krije je očita - učiniti život na područjima pod kontrolom pobunjenika što nepodnošljivijim."

Analiza nastala na temelju satelitskih snimaka slaže se s ocjenom Međunarodnog crvenog križa i Međunarodnog polumjeseca. Ove humanitarne organizacije su od prvog trenutka tvrdile da se radi o "zračnim napadima". Odgovarajući dokazi, doduše, nisu sasvim jednoznačni, ali se radi svakako o indicijama koje izazivaju tjeskobu.