Utihnuo je glas Latinske Amerike

O sebi je uvijek govorila da je ona «la negra petisa», dakle mala crnokosa. I ponekada je znala dodati uz malu dozu gorčine: «Moja domovina Argentina je zemlja u kojoj žive uglavnom crnokosni stanovnici, ali svi bi radije bili plavi.» Je li pri tome Mercedes Sosa mislila na Evitu Perón, političku legendu koja je bila uz populističkog predsjednika Juana Dominga Peróna? Evita Perón je bila ljepotica, ali s obojenom kosom u plavo. Mercedes Sosa pak ostala je cijeli svoj život vjerna svojem tipu i izgledu, nosila je dugu, crnu, glatku kosu koja je bila kao neka vrsta potvrde njezina podrijetla.

Hydeé Mercedes Sosa rođena je 9.srpnja 1935.godine u mjestu San Miguel de Tucumán, glavnom gradu provincije Tucumán, jednoj od najstarijih argentinskih provincija. U tom siromašnom dijelu na sjeveroistoku zemlje glavni grad Buenos Aires koji je pod velikim utjecajem Europe bio je daleko. Ova regija koja ima snažan indijanski pečat udaljena je više od tisuću kilometara od glavnog argentinskog grada. U tom dijelu stanovnici nisu plavi kao europski doseljenici iz sjeverne Italije, već tu živi stanovništvo koje u metropoli često nazivaju «Cabecitas negras», dakle «crnim glavicama».

Mercedes Sosa - „Voz de América“

Mercedes Sosa uvijek je stajala iza svoje autohtone, pomalo divlje i iskonske Argentine. Tu leži i srž njezina uspjeha, jer ona je time djelomično svojoj domovini konačno dala glas. Time je postala poznata i izvan svoje regije i kontinenta, postala je „Voz de América“, glasom Amerike. Životopis ove "Pepeljuge" iz provincije počinje s političkim okupljanjem peronista.

Siromašni roditelji napuštaju svoj zavičaj, a Mercedes ih prati i više se nikada ne vraća kući. Najprije sudjeluje u natječaju pjevača i zarađuje svoj kruh kao pjevačica na radiju, ali i kao učiteljica folklornih plesova. 1962. godine snima svoju prvu ploču. Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća postaje najvažnijom pjevačicom svojeg žanra. Možda najveći uspjeh ostvaruje snimanjem pjesme „Gracias a la vida“ čileanske fokloristice Violete Parra-e. Još jedan velikih uspjeh bilježi izdavanjem ploče „Mujeres Argentinas“ i posebice pjesmom „Alfonsina y el mar“.

Tu je još i suradnja s argentinskim pjevačem i gitaristom Atahualpom Yupanquijom. Mercedes Sosa snima i ploču s pjesmama ovog najvažnijeg argentinskog folklornog pjevača. Nakon neuspjeha kaotične neoperonističke Vlade pod vodstvom Isabelite Perón i preuzimanjem vlasti od strane vojske krajem ožujka 1976. godine počinje za Sosu vrlo teško doba. Njezina blizina peronistima i političkim predstavnicima ljevice u Latinskoj Americi izlažu Mercedes Sosu brojnim napadima.

Suradnja s opernim zvijezdama

Zbog toga 1979. godine odlazi u Španjolsku. U kratkom vremenu osvaja europske pozornice i gostuje više puta i u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje sam i osobno imao prilike pratiti njezine energične koncerte na kojima je dojmila publiku svojim glasom ali i jednostavnošću i orginalnošću. Nakon povratka demokracije u Argentinu 1982. godine vraća se i Mercedes Sosa u domovinu, gdje uživa još veću počast i popularnost nego ranije. Dolazi do suradnje s opernim pjevačima na primjer s Lucianom Pavarottijem, ali i s poznatim imenima kao što su Joan Baez, Milton Nacimento, Lucio Dalla, Nana Mouskouri. UNESCO dodjeljuje Mercedes Sosi naslov veleposlanice dobre volje za Latinsku Ameriku i Karibe. Mercedes Sosa ili jednostavno «La Negra», kako su je zvali, preminula je nakon duže bolesti u 74. godini života u jednoj bolnici u Buenos Airesu. No ostat će njezine pjesme, a kao najpoznatija ostaje izvedba «Gracias a la vida».

Autor: Alen Legović

Odg. urednik: Anto Janković