Uništeni kršćanski grad u Iraku

"Ja ne idem natrag", odlučno kaže Jusef, dok izvlači trefovog asa i baca ga na stol. I ostali muškarci za kartaškim stolom pokazuju da isto misle. Za susjednim stolom na isto pitanje isti odgovor. Iz izbjegličkog kampa "Djevice Marije" u Bagdadu nitko ne želi natrag u oslobođeni Karakoš.

Nekoć najveći kršćanski grad u Iraku, poznat i pod imenom Al Hamdanija, a koji tamošnji kršćani nazivaju Bagdeda, u kolovozu 2014. osvojila je teroristička milicija IS. Deseci tisuća kršćana pobjegli su pred ekstremistima. Krajem listopada ove godine grad je oslobodila iračka vojska.

"U Karakošu se više ne može živjeti", slažu se svi sugovornici u kafiću izbjegličkoga kampa. Svatko od nazočnih je u međuvremenu bio tamo nakon oslobođenja, pogledao u kakvom je stanju njegov stan ili kuća, da bi se razočaran vratio u Bagdad. Jedni drugima pokazuju snimke na svojim mobitelima. Na njima se vide ruševine, razbijeni porculan, rastrgane igračke, propali stropovi, bombama uništeni krovovi. "Karakoš je za nas bio blago koje smo nepovratno izgubili", kaže Jusef, a njegove kolege odobravaju, dodajući da su barbari IS-a obeščastili to mjesto.

Izbjeglički kamp samo za kršćane

Izbjeglički kamp "Djevica Marija" nalazi se u središtu Bagdada, a u njemu su smješteni samo kršćani. Zastupnik u iračkom parlamentu, kršćanin Yonadam Kanna, iznajmio je od grada zemljište koje se nalazi pored glavnog sjedišta njegove asirske stranke kad je sve više kršćana moralo bježati sa sjevera Iraka.

Od travnja 2015. tu živi 150 obitelji, oko 800 ljudi, među kojima je oko 100 djece u školskoj dobi. Kamp vodi Eileen, debeljuškasta, srdačna žena kojoj je blizu 40 godina. U Bagdadu ima ukupno 550 kršćanskih obitelji, kaže Eileen. Većina je smještena privatno, kod prijatelja, rodbine ili poznanika.

Kamp izgleda čisto i uredno. Ne može se usporediti s drugim kampovima u kojima su postavljeni šatori i koji u vrijeme kiše plivaju u blatu. Svaka obitelj ima u bijelo i plavo obojani kontejner s dvije sobe, kuhinjom i kupaonicom.

41-godišnja Nehla sa svojom jedanaestogodišnjom kćeri Mariam stoji u maloj kuhinji svoga izbjegličkoga kontejnera i priprema ručak. Vrata kontejnera su širom otvorena. Zimsko sunce prodire u unutrašnjost kontejnera i grije, osobito oko podne, a noću je u Bagdadu strahovito hladno. Prije nego što je Nehla sa svojom obitelji preselila u izbjeglički kamp njezin muž je imao automehaničarsku radionicu u Sari, jednoj južnoj četvrti Bagdada.

Između fronti

Kad je počeo građanski rat 2006. godine, šijiti i suniti se počeli međusobno ubijati, kršćani su dospjeli između dvije vatre. Nehlin muž je zatvorio radionicu, ona je otkazala stan. I obitelj je preselila u Karakoš. Činilo im se da će taj grad u kojem su većinom živjeli kršćani, a koji se nalazio na pola puta između kurdske metropole Erbila i tada drugoga iračkoga grada po veličini Mosula, obećava sigurnu budućnost ugroženim kršćanima.

U kratkom vremenu je Karakoš narastao s 25.000 na oko 50.000 stanovnika. Oko grada je podignut zid, uspostavljena jedna jedina nadzorna točka na kojoj su kontrole obavljali kurdski vojnici pešmerge. Stanovnici su se osjećali sigurnima, kao i Nehla i njezina obitelj. U početku su stanovali kod rodbine, dok nisu pronašli zemljište na kojem su izgradili skromnu vlastitu kuću. Njezin muž je popravljao aute i dobro su živjeli.

A onda su teroristi "Islamske države" zauzeli grad Karakoš. U panici su malo prije napada gotovo svi stanovnici napustili grad. Kad su stigli džihadisti Karakoš je bio prazan. A sad, kad je iračka vojska službeno vratila Karakoš, nitko se ne želi vratiti. Još uvijek vlada preveliki strah.

Bez alkohola nema novca

S obzirom na brojne izbjeglice u Iraku, sve je manje ljudi koji im žele pomoći. "Jedva da još ima spremnosti da se pomogne", kaže voditeljica kampa Eileen. Na početku su djelovale sve velike humanitarne organizacije, instalirale su struju u svaki kontejner, donirale klima-uređaje, osigurale gorivo za generatore struje, financirale izgradnju dječjeg igrališta i dječjeg vrtića. "Sad je sva pomoć usmjerena na Mosul", kaže Eileen.

U međuvremenu su Nehla i njezina majka počele praviti okruglice koje zovu "kubba". U maloj kuhinji kontejnera u "Kampu Djevice Marije" kuha i cvrči. Nehlin muž je našao posao kao vozač kod jednog veletrgovca alkohola. U poslovima s alkoholom rade samo kršćani.

Muslimani u Iraku ne mogu dobiti dopuštenje za pravljenje, uvoz ili prodaju alkohola. Početkom studenoga je irački parlament u kojem šijitski muslimani imaju većinu prihvatio zakon o zabrani alkohola u cijelom Iraku. Sad kršćani strahuju za posao od kojeg su mnogi živjeli. Kršćanski zastupnik  Yonadam Kanna zato namjerava protiv te zabrane uložiti tužbu pred iračkim Vrhovnim sudom.