Umorna i iscrpljena lady Ashton

Kada je Europsko vijeće 2009. godine britansku laburističku političarku, barunicu Catherine Margaret Ashton, imenovalo novom visokom predstavnicom EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, mnogi su se pitali: tko je ta Ashton? Barunica od Uphollanda obnašala je doduše do tada već godinu dana dužnost povjerenice EU-a za trgovinu, no europskoj javnosti (kao ni britanskoj) nije bila osobito poznata. Zadaća koja je novim imenovanjem pred nju postavljena bila je, moglo bi se reći, doista ambiciozna. Ona naime time nije postala samo visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku već i potpredsjednica Europske komisije kao i predsjednica Vijeća ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a. Njezin je glavni zadatak bio povezivanje vanjske politike pojedinih država u jedno. U tome ju je trebala podržati Europska diplomatska služba – tijelo koje do danas nije sasvim izgrađeno.

Još od samog početka preuzimanja funkcije visoke predstavnice vanjskih poslova i sigurnosne politike, Ashton nije bilo nimalo lako. Primjerice, pojedine zemlje članice oštro su se službenom naslovu "ministrice vanjskih poslova EU-a“, budući da nisu željele dodatno jačanje ove ionako centralne funkcije. Prilikom imenovanja, barunica je odmah poručila svojim kritičarima: "Ocijenite me na osnovu onog što radim i uvjerena sam da ćete tada zadovoljni i na mene ponosni“.

No, u međuvremenu se očigledno ipak mora reći kako ni ona sama nije zadovoljna svojim radom i onim što je do sada postigla. Naime, prije nekoliko dana se otvoreno požalila na opterećenja povezana s poslom. Ona je isto tako između redaka najavila kako se ne namjerava kandidirati za novi mandat, i to iako njezin mandat istječe tek za godinu i pol dana.

Loše poznavanje stranih jezika

Zadovoljstvo ispunjenjem njezinih zadaća od strane drugih, od samog početka je bilo vrlo skromno. Jedan od razloga je bio njezino loše vladanje stranim jezicima, što prije svega za Francuze nije baš nevažna sitnica. Što se tiče njemačkog, kako je sama rekla, taj je jezik učila nekoć u školi, "ali je do sada sve zaboravila“. Obećanje da će popraviti znanje stranih jezika Ashton do danas nije ispunila.

Druga kritika je bila da joj nedostaje iskustvo na području vanjske politike. No, ovaj je manjak u međuvremenu nadoknadila. Treći prigovor koji se vrlo često mogao čuti je navodna činjenica kako je često nema tamo gdje bi zapravo trebala biti, kako ne izražava jasno svoje mišljenje, da nije dorasla zadaćama i da je često preopterećena te da generalno nije dovoljno angažirana. U tom smislu, poznata je anegdota kada je njezina glasnogovornica na jednoj konferenciji za tisak, na pitanje novinara je li joj  poznato gdje se Ashton trenutno nalazi, odgovorila: “Ne, to nam nije poznato, ali ona u svakom slučaju radi“. Njemačka zastupnica Stranke zelenih obratila se Ashton jednom prilikom riječima: “Ukoliko Vam je previše odgovornosti, onda ovo možda nije pravi posao za Vas“.

Teški uvjeti rada

No, jesu li ovi prigovori i kritike doista fer? Janis Emmanouilidis iz briselskog European Policy Center kaže kako Ashton u osnovi oprezno agira. "Ona nije pokazala jasne strategijske linije. Bilo je trenutaka kada nije agirala dovoljno brzo. No, istodobno se mora reći da su joj uvjeti rada doista otežani“, kaže Emmanouilidis. Financijska kriza ostavila je malo slobodnog prostora vanjskopolitičkim temama, a time i njoj samoj, dok su inicijative u borbi protiv krize u Libiji i Siriji odmah preuzele pojedine države; prije svega Francuska i Velika Britanija.

I njemački europski zastupnik stranke demokršćana Elmar Brok,Ashton uzima u zaštitu. "U svakom slučaju se mora reći kako je izgradnja vanjskopolitičke službe koja djeluje i funkcionira u velikom broju zemalja i koja vodi do toga da sada u 90 posto slučajeva u UN-u postoji nešto što se naziva zajedničkom, europskom pozicijom – veliki uspjeh“, kaže Brok. Što se nedostataka i propusta tiče su, prema njegovom mišljenju, jednako odgovorne pojedine zemlje članice kao i sama Ashton.

Granice zajedničke vanjske politike

Drugim riječima, ono što nedostaje je na neki način sloga zemalja članica po pitanju zauzimanja zajedničkog stanovišta zemalja članica EU-a.

Glavna zadaća Catherine Ashton je koordinacija, povezivanje i posredovanje kako bi se uopće mogla uspostaviti neka zajednička vanjska politika. Ona je Europskoj uniji itekako potrebna prije svega kako bi svoj gospodarski značaj i utjecaj prenijela i na područje svjetske politike. "Samo ako ćemo zastupati zajednička stajališta, moći ćemo obraniti i svoje interese. Ukoliko to ne bude slučaj, tada će drugi donositi odluke umjesto nas“, kaže Brok. A to je potvrdila i sama Ashton prije dvije godine kada su se lomila koplja oko zajedničkog odnosa prema krizi u Libiji. "Problem je u tome što postoje tolika različita stajališta. Imamo 27 suverenih zemalja članica koje su strastveno uvjerene u svoja prava da samostalno odlučuju o politici“, rekla je tada britanska barunica.

Zajednica zemalja EU-a se suočava s posebno velikim problemima kada je riječ o ratu i miru. Prema mišljenju Janisa Emmanouilidisa, pogotovo u takvim trenucima postaju vidljive granice u stvaranju jedne zajedničke europske vanjske politike. A po tom se pitanju tako skoro vjerojatno neće ništa promijeniti – ni kad se na položaju visokog predstavnika europske vanjske politike pojavi netko drugi.