Umjetnost iz Auschwitza

Od ukupno tisuću i 500 slika, koje pripadaju fundusu muzeja u Auschwitzu, kustosica berlinskog Centra Judaicum Swantje Schollmeyer izabrala je 140: «Odlučujuće je da se umjetnost stvarno vidi kao umjetnost i da se izabere prema kriterijima koji će odgovarati umjetnicima i njihovim stilu. U Auschwitzu sam radila dva mjeseca i imala sam priliku proći cijelu zbirku. I bilo mi je osobito važno da ne izaberemo djela koja daju dobru priču – što je posljednjih godina uvijek bio slučaj.»

Izložba u Berlinu doduše nije prva koja pokazuje umjetnost iz Auschwitza, ali se znatno razlikuje od dosadašnjih: «U Americi je prije tri godine bila velika izložba 'Art and Auschwitz', ali oni su umjetnost uzeli samo kako bi dokumentirali teme kao što su glad i nasilje. Umjetnost nije govorila za sebe, i stvarno se nisu izabrali kriteriji stila, kako bi se vidjelo kakve su mogućnosti umjetnici imali i što su koristili.»

Jednu od mogućnosti za slikanjem nudio je logorski muzej. Zatočenici su tamo stvarali slike po nalogu SS-a. Poljski umjetnik Vladislav Siwek je nakon što je oslobođen zapisao «Da nisam slikao, ne bih preživio Auschwitz. U slikarskoj radionici logora ne samo da sam našao krov nad glavom – tamo nije kišilo. Nisam morao raditi teške fizičke poslove, ali najbitnije je bilo, kada sam slikao zaboravio sam da sam u logoru, iako smo slikali u stalnom strahu» - zabilježio je Siwek. Za SS je ovaj umjetnik slikao pejzaže i scene iz lova, ali i oznake upozorenja i trake za rukave i tako je izbjegao plinsku komoru. Umjetnost po nalogu SS-a stvarao je i David Friedmann, koji je u Berlinu studirao kod Lovisa Corintha. Njegova kćer Miriam – koja je došla u Berlin na otvorenje izložbe – opisuje sudbinu svog oca: «Kako bi preživjeli umjetnici su morali biti poslušni. Bili su doduše privilegirani, jer su mogli spasiti život, ali za to su morali raditi ono što im se zapovijedilo. Moj je otac portretirao SS-ovce i njihove obitelji, čak i jednog psa. Slikao je krajobraze i sve što se od njega tražilo. No, da je uopće smio slikati za njega je bio razlog da i dalje živi. Jer slikanje je volio i iz toga je crpio snagu kako bi preživio.» Od slika koje je David Friedmann napravio u koncentracijskom logoru ostala je sačuvana samo jedna jedina: portret jednog od zatvorenika koji je uspio prokrijumčariti iz logora. Portretima je posvećena od prilike polovina izložbe. Mnogi su nastajali ili su spašeni pod dramatičnim okolnostima. Jer, u tajnosti su nastajale one slike na kojima su zatočeni umjetnici prikazali strahote logorske svakodnevice ili ostale logoraše. Kustosica Schollmeyer izdvaja: «Bilo je umjetnika poput Franciszeka Jazwieckog, kojega su nekoliko puta otkrili dok je izrađivao portrete. On je u sliku pretočio likove više od stotinu zatvorenika i stvarno je za to kažnjen batinama. Njegova su djela uništena, bilo mu je zabranjeno slanje pisama, nije smio primati pakete, što je za mnoge naravno značilo, nikakva hrana izvana i ništa s čim bi mogao trgovati u zamjenu. On je stvarno dosta patio, ali nije prestajao crtati.»

Neki su tek u Auschwitzu počeli slikati, kao Zofia Stepien-Bator. Ona je ostale zatočenice slikala ne onako kakve su bile – obrijane do glave, nego s dugom lijepom kosom i iskrom u očima. Ovime izložba «umjetnost u Auschwitzu» nije samo hommage umjetnicima, nego i odavanje počasti ostalim logorašima, čija lica i dalje žive u brojnim portretima.

Izložba je otvorena do 24. kolovoza.