Umjesto odmora - tortura

28-godišnja Xin Hui u rukama drži komplet jedaćeg pribora od nehrđajućeg čelika. Natpis na poleđini Made in Germany očigledno je ta informacija koja joj je još nedostajala da je do kraja uvjeri kako je upravo to pravi suvenir s putovanja u Berlinu. Bilo da je riječ o posuđu, porculanu, tekstilu, za kineske turiste je kako se čini najvažnije da se iz posjete Njemačkoj kući vrate s nekim originalnim ovdašnjim proizvodom. Ovako kao ona, ponašaju se u maloj trgovini „Charlie shop“ u središtu Berlina i desetak drugih Kineza iz njezine grupe; kupuje se sve i uz objašnjenje kako je „ovdje štošta jeftinije nego u Kini“.

Dnevno 320 eura

Prije nego su ušli u trgovinu suvenirima, ova grupa kineskih turista obišla je sve najvažnije znamenitosti Berlina. „No, na kraju uvijek mora ostati još dovoljno vremena za shopping“, kaže njihov turistički vodič Vanilla Kwo. Prema procjenama, prosječni Kinez u Njemačkoj potroši oko 320 eura – dnevno. Najveći dio ovog novca odlazi upravo na kupovinu raznih kuhinjskih potrepština; na zdjele, lonce, čaše, jedaći pribor, ali i na kozmetiku kao i na garderobu. Njemački trgovci već su izgleda odavno prepoznali ovaj trend i marljivo izlaze u susret gostima iz ove azijske zemlje. U dućanima se nalaze natpisi na kineskom, u hotelskim sobama je aparat za kuhanje vode, odnosno, čaja ili gotovih juha postao standard, a na recepcijama se u pravilu uvijek može naći netko tko govori kineski.

Putovanje kao prestiž

Njihov trud se u svakom slučaju po svemu sudeći i isplati. U prvih sedam mjeseci 2011., broj kineskih turista u Njemačkoj povećao se za 30 posto, a za ovu godinu prognozirana su daljnja povećanja. Osim Berlina, Kinezi u Njemačkoj najčešće posjećuju i romantični gradić Heidelberg kao i Trier u kojem se nalazi rodna kuća Karla Marxa. Slično je i kod Xin Hui. Ona je doduše iz poslovnih razloga prvo posjetila Hamburg, no nakon obavljenog posla, slijedio je Berlin. I ona u Njemačkoj ostaje kao i većina njezinih zemljaka, u prosjeku svega 48 sati. Obzirom na kratkoću vremena, niti njoj ne preostaje ništa drugo nego da disciplinirano juri s jednog kraja grada na drugi. Kako kaže profesor Wolfgang Georg Arlt iz njemačkog Instituta za istraživanje turizma, kako bi uopće mogli sve obaviti što su isplanirali, poneke grupe iz Kine preuzimaju na sebe prave torture. "Rijetko koji Kinez dolazi u Europu na odmor, za većinu je to pitanje prestiža u domovini ali i neka vrsta investicije“, kaže.

Za sada Njemačku posjećuju boljestojeći Kinezi, zaposleni u većim koncernima ili tvrtkama. Većina nema gotovo nikakvog iskustva s putovanjima, pa su, kako kaže Xin Hui, najradije u grupi. „Moj engleski nije toliko dobar, pa je bolje da sam u grupi s vođom puta koji se oko svega brine“, kaže ona. Međutim i ovaj trend se polako mijenja. Mlađe generacije Kineza putuju sve više onako kako to čine njihovi vršnjaci u Europi, SAD-u, Australiji – sami ili u paru, bez jasno utvrđenog itinerera, individualno otkrivajući pojedine zemlje i gradove. No, i oni vrlo rado kupuju, a kako kaže Arlt – „pošto se Njemačka često nalazi na kraju njihovog putovanja Europom, to je ujedno i mjesto gdje se odlazi u posljednji veliki shopping“.

Autorica: Anja Koch / Željka Telišman

Odg.ured: Nenad Kreizer