Umjesto apela da se izdrži potrebna su kreativna rješenja

To je izbor između kuge i kolere. S obzirom na trenutno smanjenje broja infekcija i vrijednosti incidencije, mnogi zahtijevaju barem regionalno ublažavanje mjera, zajedno s perspektivama otvaranja, primjerice za gastronomiju ili trgovinu na malo. S druge strane, tu su upozorenja virologa, koji uslijed agresivnih mutacija virusa ukazuju na opasnost od trećeg vala, ako dođe do preranog otvaranja. Ali prije svega su tu nebrojene ljudske sudbine koje stoje iza kompanija koje mjesecima ne mogu ništa poduzeti.

Ljudi koji žele nešto raditi i koji druge zapošljavaju. Njihovi restorani su mjesecima zatvoreni, a u svojim malim trgovinama oni ne smiju ništa prodavati. U redu, postoje ideje prodaje hrane za ponijeti ili online prodaje robe modnih trgovina. Ali to je u najboljem slučaju kap vode na usijanom kamenu. I da, po ovom pitanju moramo se složiti sa saveznim ministrom gospodarstva: ako otvorenih očiju ulazimo u treći val, onda bi to uistinu ekonomiju moglo baciti na koljena. Ovo su teška vremena i Peter Altmaier je u pravu.

Lako umjesto teškog oružja

Ali, to ni na koji način ne opravdava neuspjeh njegovog ministarstva (i njegovog kolege Olafa Scholza iz financijskog sektora) u vezi s isplatama pomoći. Opsežnim programom pomoći se željelo izaći iz krize. Ali, kada je riječ o financijskoj pomoći upotrijebljeno je samo lako oružje. Da ne bi postalo potpuno neugodno, Ministarstvo gospodarstva najavilo je na početku Altmaierovih razgovora s gospodarskim udruženjima novi paket pomoći za takozvane samostalne poduzetnike (samozaposlene). Sada se, molim Vas, čvrsto držite: "Pomoć za ponovno pokretanje" iznosi 25 posto godišnjeg prometa iz 2019. godine - i maksimalno 7.500 eura. Četvrtina! Kao avansno plaćanje. Ali jao Vama ako smanjenje prometa nije veliko kao što se očekivalo, pa to morate vratiti.

Ono što u potpunosti nedostaje je nešto poput plana - ili čak perspektive. O kreativnosti da i ne govorimo. Gdje su detaljni stupnjeviti planovi za regionalno popuštanje mjera? Zbog čega male radnje u jednom okrugu, poput Plöna na obali Baltičkog mora - s incidencijom od 16 slučajeva na 100.000 stanovnika u sedam dana (!), ne smiju biti otvorene? Gdje je strategija cijepljenja prilagođena usporenoj isporuci cjepiva? (Korporacije kao što je VW već razmišljaju o razvoju vlastitih planova cijepljenja kako bi zaštitile svoje zaposlenike.) I što je konačno s onim što su medicinski radnici na početku pandemije proglasili jednom od mogućnosti: testirati, testirati, testirati!

Čini se da se ovdje barem nešto pokrenulo – ako je vjerovati ministru zdravstva, koji građanima od ožujka želi ponuditi besplatne brze testove. Ako uskoro bude dostupan dovoljan broj kompleta za samotestiranje antigena: zašto se onda brzo ne bi razvio sustav zasnovan na podacima: testirati, te ukoliko bi rezultat bio negativan, to bi bila 24-satna karta za posjet restoranu ili frizeru, odlazak u kino, pa čak bi i sportski događaji i koncerti bili izvodivi - barem u ograničenim okvirima. Naravno, zaposlenici u restoranima itd. također bi morali pokazati negativan test. Ali to bi funkcioniralo.

Ljudima treba perspektiva

Naravno, to košta (ali testovi će brzo biti jeftiniji, jer i FFP2 maske danas koštaju puno manje nego na početku pandemije), naravno da bi se morao organizirati jedan takav sustav. No, ništa od toga nije viša znanost, već postoje izvodivi modeli. I na kraju, lockdown svakog tjedna također košta: naime, 3,5 milijarde eura, prema izračunima Instituta za istraživanje tržišta rada.

Ljudima je potrebna perspektiva - a perspektiva ne može biti da se sve duže skrivaju i čekaju dok oluja ne prođe. S primjenjivom strategijom testiranja vrijeme do imunizacije cijepljenjem moglo bi se premostiti, pogotovo jer će ono vjerojatno trajati duže nego što se u početku očekivalo. Ali na ovaj način bi se restorani, kina, teretane i trgovine mogli barem djelomično otvoriti. Moglo bi se čak odlaziti na stadione ili na koncerte. Otvaranje! To je ono što ljudi žele.

Javno priznanje nemoći

To bi morao znati i ministar gospodarstva. Ali očito on nema volje da se u borbi protiv pandemije stoljeća pokaže otvorenim za nove ideje. I nakon jučerašnjeg sastanka držat će se poznatih recepata: Altmaier je obećao da će "razmisliti" o poboljšanjima kada je u pitanju financijska pomoć (!), a trebale bi se izraditi i preporuke (!) za strategiju otvaranja.

Ne, to ne zvuči kao hrabar, kreativan plan. Nakon skoro godinu dana korona-krize vlada nema ništa bolje od parola da se izdrži. Ovo nije samo dokaz nesposobnosti – već i javno priznanje nemoći.