Umiranje njemačke provincije

Vjerojatno je stanovnicima Altene "klik" u glavi napravilo kada je trebalo obnoviti pločnik u središtu grada. 2001. su  vlasnici trgovina u centru otišli gradonačelniku da bi mu rekli kako treba obnoviti pješačku zonu. Ali Andreas Hollstein im je priopćio da u gradskoj blagajni za to nema novca. "Rekao sam im da mogu od pokrajinskih vlasti zatražiti poticaje i da se onda možemo ponovno sastati negdje tamo 2010. ili 2011. Ili da moramo to učiniti drugačije. Sami."

No, onda se dogodilo nešto s čime gradonačelnik nije računao: "Vlasnici trgovina su na moje veliko iznenađenje rekli: Dobro, mi ćemo to učiniti." Nekoliko dana kasnije su svi prionuli na posao. Trgovci su zajedno s gradonačelnikom u mukotrpnoj domaćoj radinosti popravili kameni pločnik, a svakoga dana im je stizalo pojačanje u obliku novih volontera. "Drugi su, pak, mazali kruh, a neki ugostitelji bi rekli: 'Na žalost moramo posluživati za šankom, ali kad završite, dođite popiti nešto na moj račun", sjeća se političar Kršćansko-demokratske unije (CDU).

Drugačija politika i drugačiji političar

Andreas Hollstein je već gotovo 20 godina gradonačelnik Altene, grada u mnogoljudnoj njemačkoj saveznoj pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija, koji je prije 50 godina imao dvostruko više stanovnika nego danas. Grada, koji se od srednje velikog pretvorio u gradić jer su tvrtke poput Nokije za koju je nekada radilo 3.000 ljudi, otišle. Iz kojega mladi ljudi odlaze jer ne vide perspektivu i u kojemu je svaki treći stanovnik stariji od 60 godina. I u kojemu, za razliku od 40 kilometara udaljenog Dortmunda, ima stambenog prostora na bacanje.

Altena i susjedna rurska metropola Dortmund sa svojih 580.000 stanovnika odličan su primjer različitog razvoja situacije u njemačkim selima i gradovima. Izazov je rasti, ali i smanjivati se. Pogotovo kada nedostaje novca. Holstein, koji je i sam rođen u Alteni, počeo je čistiti prvo pred vlastitim pragom: prodao je svoj službeni automobil, skupi mercedes, i sada se na posao vozi u Volkswagenovom polu. Srezao je proračun, smanjio broj radnih mjesta u gradskoj upravi sa 180 na 120. Zatvorio je jedan od dva bazena, vrtiće koji nisu bili popunjeni i dvije osnovne škole. I srušio je neke zgrade i crkve. Sve to je nailazilo na žestoke proteste građana.

"Uvijek sam govorio ljudima da ja namjeravam voditi drugačiju politiku. I u pozitivnom, ali i u negativnom smislu", kaže ovaj 55-godišnjak. "To znači otvoreno govoriti građanima kakva je situacija i zajedno s njima pronalaziti rješenja." Uključiti građane, na ravnopravnoj osnovi, dodaje. Moderirati promjene. U Alteni nema praznih fraza, i to funkcionira. "Kada sam prvi put nakon pet godina bio ponovno izabran za gradonačelnika, jako sam se obradovao. Ali i začudio", priznaje ovaj pravnik smijuljeći se.

Ništa bez građana

Oduševiti ljude je jedno, a realizirati stvarnu promjenu struktura nešto sasvim drugo. Za to je potrebna konkretna potpora građana. Građana i građanki poput Annette Weseman i Dorothee Isenbeck. Wesemann je u gradu nadležna za angažman građana, a Isenbeck je socijalna pedagoginja. Obje imaju velike zasluge za to što generacijski ured "Stellwerk" već 10 godina ljude u gradu ujedinjuje na volonterskoj bazi i život u provinciji čini svakoga dana malo boljim. Jedni uljepšavaju grad sadeći cvijeće, drugi u "Repair-Cafeu" popravljaju potrgane igračke i pokvarene kompjutere, mladi podučavaju stare digitalnoj tehnologiji, stari im se revanširaju repeticijama...

51-godišnja Weseman se sjeća kako je ona shvatila da se nešto u Alteni mora promijeniti: "Gradonačelnik je pozvao na jedno informativno okupljanje i rekao da više ne možemo dalje po starom. Kazao je kako možemo ili i dalje nastaviti promatrati kako se smanjujemo ili shvatiti to kao šansu."

Kod Isenbeck je to trajalo dulje. "Cijeli grad je bio u nekoj vrsti depresije, i ja isto. Bili smo očajni. Govorili smo kako ovo više nema smisla, kako i mi moramo otići."

Izlaz iz depresije

Konkretna šansa se ukazala kad je Zaklada Bertelsmann 2006. godine izabrala Altenu kao jednu od šest općina u Njemačkoj za projekt "Novo starenje u gradu". Cilj projekta je u početku bio samo poboljšati kvalitetu života starijih stanovnika grada. Ali kako se sve više ljudi uključivalo u projekt, na kraju se počelo raditi na tome da se poboljša kvaliteta života svih građana Altene. "Jedna grupa u kojoj sam bila i ja je razvijala ideje na koji način možemo uljepšati sliku našeg grada, druga grupa je organizirala sastajališta i osmislila novo javno mjesto za roštiljanje, treća je tražila mogućnosti širenja kulturne ponude i sadržaja za mlade", priča nam 75-godišnja Isenbeck: "Na kraju nas je bilo 80!" Projekt se na koncu slio u incijativu "Stellwerk" koja se u tijesnoj suradnji s gradskim vlastima brine o raznim temama i problemima u Alteni, pa i o izbjeglicama. Altena je 2015. godine primila puno više njih nego što je trebala, jer su htjeli u grad dovesti mlade ljude. Grad i njegovi volonteri su puno lakše svladavali prepreke i odgovarali na izazove jer su već imali iskustva u zajedničkom rješavanju problema. Tako su se, na primjer, našli građani koji su preuzimali brigu o jednoj izbjegličkoj obitelji.

Ali unatoč brojnim koracima i poboljšanjima, put do željenog cilja je još dug. Pješačka zona u Alteni je još prilično mrtva. Tu su doduše jedna apoteka, banka, kiosk i jedan grčki restoran, ali čitav niz izloga zjapi prazan čekajući novog vlasnika, odnosno trgovca. Trenutno je 20 lokala prazno. Gradonačelnik je zato došao na ideju "Pop-up-trgovina": zainteresirani mogu tri mjeseca isprobati neku poslovnu ideju i za to od grada dobivaju potporu. Ako im posao krene, mogu produžiti najam.

Kreativna rješenja

A zapravo se trgovci ne bi smjeli bojati da mušterija i kupaca neće biti dovoljno. Jer svakoga dana se u pješačku zonu slijevaju deseci ljudi koji koriste lift što ih vozi do tvrđave Altena, zaštitnog znaka grada. Za pola minute on se penje na 85 metara iznad grada. I to je bila ideja Andreasa Hollsteina. Ideja koja nije odmah kod svih naišla na oduševljenje. "Bilo je ljudi koji su se bojali da će to biti grob za milijune eura. U Njemačkoj je bilo dosta takvih primjera", kaže nam Stephan Sensen iz Zaklade tvrđave Altena. Ali lift se pokazao kao pun pogodak. Od travnja 2014. kada je završen, tvrđavu posjećuje 130.000 ljudi godišnje - dvostruko više nego prije. A tu je i Srednjovjekovna fešta koja se održava početkom kolovoza. Grad koji je počeo izumirati ponovno se rađa zahvaljujući turizmu. I kreativnim idejama svog gradonačelnika i svojih građana. Ali Andreas Hollstein ostaje realist: "Ne smijemo previše sanjati. Za mali i srednje veliki grad u Njemačkoj realističan je cilj održavati postojeću razinu. I za to omogućiti dugoročno financiranje."