Ukrajinski san o demokraciji, pravima i slobodi

U zraku se još uvijek osjeća vrućina. No, polako, hladna noć ipak kao da će zaogrnuti od vrućine iscrpljenju metropolu Ukrajine - Harkov, drugi grad po veličini ove zemlje. U podrumskim prostorijama sivog i otužnog naselja nebodera, polako se okupljaju mladi glazbenici. Grupa „Sobaky v kosmosi“ („Psi u svemiru“), sastoji se od šestorice članova, njihova glazba je ska. Zajedno s ukrajinskom kultnim autorom Serhijem Shadanom već su nekoliko puta nastupili i u Njemačkoj. I večeras u svom studiju, u podrumu zgrade namjeravaju vježbati za novi zajednički nastup u Berlinu.

Ono što njemačkoj publici u njihovim opuštenim glazbenim kompozicijama najčešće promiče su kritično socijalni tekstovi napisani na ukrajinskom jeziku. „To je zapravo glazba solidarnosti, borbe i otpora. To što mi radimo je takozvani politički rock. Zanimljivo nam je baviti se ozbiljnim društveno političkim temama. U pravilu je ukrajinska glazba prilično neagresivna i gotovo bez ikakvih socijalnih komponenti“, objašnjava autor Zhadan.

Udaljenost od Europe se sve više povećava

Zhadan se u svojim pjesmama najčešće obračunava s političarima ogrezlim u korupciju, policijom spremnom na nasilje, bogatim poduzetnicima koji u Ukrajini odlučuju o svemu. On kritizira manjak slobode medija kao i njihovu potkupljivost. Prema njegovom mišljenju, sve su to teme zbog kojih se njegova zemlja u posljednje dvije godine sve više udaljava od Europe.

Serhi Shadan živi u Harkovu; gradu koji je u Europi postao poznatiji po tome što se ovdje igraju utakmice Europskog prvenstva u nogometu 2012. No, u ovom gradu oporbena političarka Julia Timošenko izdržava svoju sedmogodišnju kaznu zatvora. Bivša premijerkia Ukrajine optužena je zbog navodne korupcije i zloupotrebe moći. Kao i ona, i nekolicina njezinih ministara su optuženi i osuđeni na kazne zatvora. U svezi s time, uoči početka nogometnog Prvenstva, u cijeloj Europi se raspravljalo o tome, ne bi li bilo bolje bojkotirati utakmice, obzirom da je očigledno da su sva ova uhićenja i sudske presude bile politički motivirane.

Poželjna kritika izvana?

Obzirom na situaciju u svojoj zemlji, ovakva politička razmišljanja od strane europskih političara, Zhadan može dobro razumjeti. No, on istodobno naglašava kako Europa mora shvatiti da su politika i društvo u Ukrajini dva različita pojma. Ni u kom slučaju, kaže on, ne smiju se poistovjetiti ukrajinski narod i ukrajinski predsjednik i njegova vlada. No, neki bojkot njegove zemlje, ne bi riješio probleme.

S ovakvim problemima bavi se i ukrajinski borac za ljudska prava Jevgen Zaharov i to već 20 godina. I on živi u Harkovu i ovdje se zalaže za poštivanje ljudskih prava. U raspravi oko eventualnog bojkota, on je vidio mnogo toga pozitivnog. „Ukrajinci koji su okrenuti prema Zapadu, priželjkivali su čak ovakvu kritiku iz Europe; jedan jasan i kritičan stav prema ukrajinskoj vladi i državi. To i je jedan od načina utjecanja na situaciju u zemlji“, naglašava Zaharov. On dodaje kako na koncu, bez obzira na to koja se stranka trenutno nalazi na vlasti, ukrajinsko vodstvo uvijek gleda u smjeru Europe, ako ni zbog čega drugog, a onda barem iz ekonomskih razloga i interesa. „Europsko prvenstvo izazvalo je velike gubitke po pitanju imidža naše zemlje. Ukrajinska vlada na čelu s Viktorom Janukovičem, preko politike koju sprovodi i zastupa, jasno pokazuje koliko zapravo malo drži do europskih vrijednosti“, kaže Zaharov.

Ukrajinci moraju sami riješiti svoje probleme

„No, upravo su ove vrijednosti za Ukrajince itekako važne. Mnogi vjeruju kako je današnja Europa 'obećana zemlja', u kojoj ćemo, ako budemo primljeni, živjeti sretni, bogati i zadovoljni. Ja se osobno protivim ovakvim idealizacijama, ja sam protiv slijepog oduševljenja europskim standardima a samim time sam i protiv ovakve vrste čežnje za Europom. Zapravo, ja uopće niti ne osjećam čežnju za njom, pogotovo ako se pogleda situacija kakva je tamo sada i što se sve događa“, kaže autor Zhadan. „Ukrajinci bi konačno trebali početi svoje probleme rješavati sami, umjesto da čekaju na pomoć izvana. Osim toga, Ukrajinci ne bi morali samo izabrati jednu novu vladu već i promijeniti cjelokupni koruptni sustav u zemlji. Ali, prije svega, oni bi trebali promijeniti sami sebe“, kažu Zhadan i Zaharov.

Ovakvih samoinicijativa u Ukrajini ne nedostaje, naročito među mladima ima onih koji su spremni angažirati se. Jedna od njih je Darina Grebeniuk. Ona ima 18 godina (iako djeluje još mlađe) i aktivna je u nevladinoj organizaciji „Mladi i demokratska unija“ koja se bori za poštivanje građanskih prava. „Svoju budućnost vidim u Ukrajini. No, ta Ukrajina bi trebala počivati na kršćansko demokratskim načelima. Mi želimo biti na istoj razini s Europom. No, s druge strane baš i nije tako da mi sami ne činimo ništa, da takoreći sjedimo na prozoru i žalimo se što nas Europa ne želi primiti k sebi“, kaže ova studentica informatike.

Svoju zadaću Daryna Grebeniuk vidi prvenstveno u tome da ljude u Ukrajini informira o pravima koja imaju; primjerice, bolesne da imaju pravo na posebne, besplatne lijekove… Ukrajina o kojoj sanja Darina je zemlja svih njezinih stanovnika a ne samo bogatih poduzetnika.

Pjesma buđenja

„Zapravo smo gubitnici i autsajederi, no baš zbog toga možemo reći što želimo“, kaže Zhadan odgovarajući na pitanje može li on svojim tekstovima u Ukrajini išta promjeniti. I on ima sasvim jasne predodžbe o tome u kakvoj bi Ukrajini on zapravo želio živjeti – „U zemlji u kojoj nema oligarha, u kojoj svaki građanin ima svoja prava i slobodu ali i dužnosti“. A toliko dugo dok se situacija ne promijeni, on će i dalje skladati i pisati tekstove; istodobno bijesan i pun nade: „Nikoga ne zanimaju tvoje potrebe. Dragi brate, sve ovisi samo o tebi!“.