Ugovor o trgovini oružjem kojeg se malo tko drži

Kada se ovih dana u Njemačkoj govori o isporuci oružja, pri tome se u prvom trenutku pomisli na naoružavanje i podršku Ukrajini u borbi protiv ruskog agresora. Gotovo u potpunosti je zaboravljen princip kojeg se držala njemačka politika prije rata u Ukrajini da se oružje ne isporučuje u krizne regije ili u regije u kojima se vode ratovi. I isto tako je u zaborav palo da je Njemačka jedna od 115 zemalja koje su krajem 2014. potpisale Ugovor o trgovini oružjem (engleski: Arms Trade Treaty ATT) koji je u svijetu u kojem su ojačali nacionalizam i ratno raspoloženje potpuno nestao iz javnog diskursa.

Konferencija država potpisnica deset godina kasnije

U Ženevi je prošli tjedan održana konferencija zemalja-potpisnica ATT-a, deseta po redu. Humanitarna organizacija Amnesty International donosi otrežnjujući zaključak: iako neki od najvećih izvoznika oružja dolaze i iz država potpisnica, oni uvijek iznova ignoriraju osnovna pravila ugovora. Izvozom u konfliktna područja kao što su Pojas Gaze, Sudan i Mjanmar ove kompanije skrbe za nove patnje i smrt.

Nema izvoza ako se krši međunarodno pravo

U intervjuu za DW Mathias John, stručnjak Amnesty Internationala za naoružanje, podsjeća na najvažniju funkciju ATT ugovora: "Države se obvezuju da neće odobriti izvoz oružja koji dovodi do kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava." Prema Johnu, još tada, prije deset godina u New Yorku su pedantno popisane kategorije za vrste oružja na koje bi se zabrana trebala odnositi: “To su, primjerice, borbeni tenkovi, borbeni zrakoplovi, ratni brodovi, ali i malokalibarsko oružje. Također je bio veliki uspjeh sporazuma: države bi tu zabranu izvoza trebale primijeniti i na streljivo."

Deset godina kasnije, trgovina oružjem nije ništa manja

Deset godina kasnije rezultat ovog ugovora je razočaravajući. Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI) naveo je u svom redovitom izvješću u ožujku ove godine da je globalni transfer oružja između 2019. i 2023. u usporedbi s prethodnim godinama doduše pao za 3,3 posto, ali su europske zemlje istodobno uvozile 94 posto više oružja u istom razdoblju nego u prethodnih pet godina. Procjenjuje se da je ovaj porast direktna posljedica ruske agresije, prvo na Krimu 2014. godine, a potom i napadom na Ukrajinu u proljeće 2022. godine. Nasuprot tome, u Afriku se izvozi mnogo manje oružja, tako da je u razdoblju od 2014. do danas ukupna razina trgovine oružjem na globalnoj razini ostala otprilike ista.

Izrael, Gaza, Sudan, Mjanmar

Amnesty navodi tri područja na kojima se posebice krši ugovor. Na čelu sa SAD-om kao najvećim dobavljačem oružja, nekoliko država nastavlja opskrbljivati ​​Izraeloružjem, iako postoji dovoljno dokaza da se u ratu u Pojasu Gaze krši međunarodno pravo. U građanskom ratu u Sudanu (s najvećim brojem interno raseljenih u svijetu) Srbija se pojavljuje kao dobavljač oružja, unatoč embargu Vijeća sigurnosti UN-a na oružje u regiji Darfur na zapadu zemlje. I, kako kaže Mathias John: "Kina, koja se iznenađujuće pridružila sporazumu o oružju, također nastavlja isporučivati ​​oružje Sudanu." U Mjanmaru je vojska od preuzimanja vlasti u veljači 2021. nabavila oružja i vojne opreme u vrijednosti od najmanje milijardu američkih dolara. Najveći dio ovog oružja  je uvezen iz Kine.

Samo polovica država izdaje izvješća

Prema Mathiasu Johnu, mnoge države ugovornice nisu se držale drugih obećanja iz ugovora, primjerice da bi države potpisnice trebale otvoreno i transparentno izvještavati o svojim odobrenim i obavljenim transakcijama oružja. "Nešto više od polovice država redovito dostavlja svoja izvješća. Ostatak moramo mukotrpno istraživati ​, što je veliki problem jer se transakcije oružja često drže u tajnosti", kaže John.

Njemačka opskrbljuje Saudijsku Arabiju i Katar

I u Njemačkoj je izvješće savezne vlade o izvozu oružja naišlo na oštre kritike. Savezno ministarstvo gospodarstva objavilo je bilancu odobrenog izvoza oružja za prvih šest mjeseci ove godine. Sukladno tome, dopušten je izvoz naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od oko 7,6 milijardi eura. Gotovo dvije trećine (4,9 milijardi eura) otišlo je za Ukrajinu. Među zemljama koje su ove godine uvezle njemačko oružje su osim toga Saudijska Arabija (132 milijuna eura), Katar (100 milijuna eura) i Ujedinjeni Arapski Emirati (51 milijun eura). Unatoč tomu, Mathias John vjeruje da su sve njemačke vlade od potpisivanja ATT-a htjele i podržavale sporazum. "Njemačka doduše podržava druge države u uvođenju sustava kontrole. No to ne znači da se iz Njemačke ne izvozi oružje za koje postoji zabrinutost da doprinosi kršenju ljudskih prava."

Ugovor i dalje ostaje dobar temelj

No prema stručnjaku Amnesty Internationala, ATT je još uvijek dobar temelj za senzibiliziranje javnosti za to što je dozvoljeno. a što je neregulirana trgovina oružjem. I za ostale ugovore koji nastaju pod krovom Ujedinjenih naroda treba biti strpljiv i čekati da ti ugovori istinski zažive, kaže John. On smatra da bi ATT trebalo nužno nadopuniti uvođenjem kazni u slučaju nepridržavanja. No ovaj segment još uvijek nedostaje.