Smrt u dječjoj sobi

Uzroci smrti djece u Njemačkoj su različiti ali podjednako jezivi: fizičko nasilje, zapostavljanje pa čak i izgladnjivanje. Nerijetko i seksualno zlostavljanje. Žrtva je često stara svega nekoliko dana ili tjedana. Djeca često bivaju lišena života jer njihovi zlostavljači žele sakriti tragove svojih zločina.

Manjkave kontrole

Radi se o najtamnijim i najmučnijim segmetima njemačke svakodnevice, uredno zabilježenima u policijskim spisima. Prošle godine 146-oro djece umrlo je u okolnostima zbog kojih je policija pokretala istragu. To je, statistički gledano, gotovo troje djece tjedno. Najveća većina ubojstava se dogodila u krugu obitelji. U istom razdoblju je 30.000 djece oduzeto roditeljima zbog opasnosti od nasilja ili zapostavljanja.

Nadležne u ovim slučajevima u Njemačkoj su službe za skrb djece i mladeži, državne ustanove koje se nalaze u gotovo svakom njemačkom gradu ili općini. Njihova je zadaća da spriječe nasilje nad djecom. No za mnoge slučajeve ove službe saznaju prekasno. Ovi uredi često zaprimaju upozorenja susjeda ili liječnika koji sumnjaju da se s pogođenim djetetom nešto događa. No u mnogim slučajevima ove prijave završavaju u ladici. Kod mnogih pak slučajeva u kojima ured zaista i reagira i posjeti obitelj za koju postoji sumnja da nešto nije u redu, stanje se procijeni krivo. "Mnoge ispostave službe za skrb i zaštitu djece toliko loše stoje s osobljem da nisu u stanju ispuniti svoju zadaću", kaže Holger Hofmann, direktor Njemačkog ureda za dječju skrb.

Neprijateljska klima

Diplomirani pedagog Martin Krummeich iz obiteljskog savjetovališta u Kölnu također ukazuje na lošu situaciju koja vlada u službama za skrb djece i mladeži: kraćenje budžeta uz istodobno povećanje zadaća i polja odgovornosti. Političari djelatnicima ovih službi svakodnevno na dnevni red stavljaju nova područja i savjetovanja skrojena po mjeri ciljnih grupa: useljenika i samohranih majki. Sve to dodatno opterećuje radnike službe za skrb djece. Tako se poneki kontrolni posjet na terenu, kako bi se provjerilo je li s djecom u određenim obiteljima sve u redu, odlaže unedogled.

No problem nije institucionalne prirode. Prava drama se ponajprije odnosi na potpuno pogrešan razvoj u pojedinim segmentima društva ali i na odnos prema djeci u njemačkom društvu. U Njemačkoj se na djecu češće gleda kao na opterećenje a ne kao obogaćenje. "Kada se djeca glasno igraju tada se to doživljava kao nesnosna buka", primjećuje Holger Hofmann. To ide toliko daleko da je zakonodavac čak morao donijeti zakon koji onemogućuje sudske tužbe stanara protiv buke iz vrtića ili dječjih igrališta. "To dovoljno govori o odnosu društva prema djeci", kaže Hofmann. 

Preopterećeni roditelji

No to je samo jedna strana medalje. "Sve više roditelja ne izlazi na kraj u svakodnevici", kaže glasnogovornica Unicefa u Njemačkoj Helga Kuhn. U mnogim obiteljima su oba roditelja prisiljena raditi, i tu pogotovo mlađi parovi pojačano osjećaju pritisak. Prema procjenama nadležnih službi, 13 posto roditelja svoju djecu "odgaja" uz pomoć nasilja. Mnogi slučajevi ostaju neotkriveni jer nasilje čine oni u koje se u pravilu ima i najvše povjerenja.

Daljnji problem leži u manjkavoj suradnje pojedinih institucija. "Suradnja između škola, službi za skrb djece i socijalnih ureda bi trebala biti puno bolja", kaže Helga Kuhn. No iako javnost tjednima ostaje šokirana nakon vijesti o djeci koje su roditelji tresli do smrti ili izgladnjivali, broj djece koja su umirala zbog posljedica nasilja se smanjuje. 2000. godine je zabilježen gotovo dvostruki broj djece koja su umrla nasilnom smrću.

Studije o nasilju u obitelji su relativno rijetke. Prema postojećim ispitivanjima najmanji broj slučajeva nasilja u obitelji zabilježen je u Švedskoj (1,8 posto ispitanih obitelji). U Njemačkoj je taj broj s 5,6 posto osjetno viši. Najviše se nasilja kao odgojnog sredstva primjenjuje u Španjolskoj (6,7 posto). Prema procjenama Unicefa svake godine 500 milijuna djece na svijetu umre nasilnom smrću.