Ubod koji spašava život - dobrovoljno davanje krvi kod Crvenog križa

Prošle je subote širom svijeta obilježen Svjetski dan Crvenog križa, koji je utemeljen 8. svibnja 1828. godine. Ta organizacija i danas pomaže u svim kriznim situacijama, a jedna od njezinih najvažnijih zadaca je organiziranje dobrovoljnog davanja krvi. Njemacki Crveni križ svaki dan stavi na raspolaganje 15 tisuca konzervi krvi. Ta je životna tekucina nužna kod nesreca, operacija i u lijecenju raka, a buduci da ju je još uvijek nemoguce umjetno proizvesti, opskrba ovisi o dobrovoljnim davateljima krvi.

"Rado pomazem ljudima, a buduci da imam rijetku krvnu grupu moja krv posebno dobro pomaze, " kaze jedan muskarac. Zena pokraj njega dodaje: "Najvaznije je da se pomogne nekome tko treba krv. Time je ostvaren i cilj te akcije." "Meni to pricinjava zadovoljstvo, a drugima pomaze," izjavljulje pak drugi muskarac.

Te su se izjave mogle cuti u stanici za prikupljanje krvi u Bonnu. Na provizornim krevetima, osim ovih koje smo upravo culi, lezi nekoliko muskaraca i zena. Prostorijom hodaju bolnicarke, dezinficiraju injekcije, uzimaju krv i potom lijepe flastere. Davatelji krvi dobro su raspolozeni i sale se, mnogi od njih poznaju se s ranijih akcija prikupljanja krvi. Nitko se ne boji uboda injekcijom - vecina njih redovito daje krv, svakako dobrovoljno i bez nadoknade, istice Petra Klostermann, suradnica njemackog Crvenog kriza: "To je vrlo vazno nacelo njemackog Crvenog kriza. Vezani smo etickim kodeksom, a on podrazumijeva da se krv obavezno daje dragovoljno i bez nadoknade."

Nakon vadjenja krvi dragovoljcima se, u znak paznje, daruje neka sitnica - jedna cokoloda ili boca vina. Mnogo vazniji im je medjutim osjecaj da su time ucinili nesto dobro. Svjesni su da davanjem krvi spasavaju zivot - i to svakodnevno. Tako je tijekom samo jedne transplantacije jetre potrebno 120 konzervi krvi.

Ali, prije nego sto se polulitrene plasticne vrecice s krvlju dostave bolnicama ova se skupocjena tekucina podrvrgava tocno odredjenim postupcima: krv se najprije ohladi na 22 stupnja te se salje u Institut za transfuzijsku medicinu njemackog Crvenog kriza gdje je tim strucnjaka preradjuje i konzervira. Olaf Poprawa, direktor Instituta za transfuzijsku medicinu njemackog Crvenog kriza pojasnjava: "Centrifugom i to s 3 600 okretaja u minuti krv se dijeli u njezina dva najvaznija sastojka - u crvena krvna zrnca, takozvane eritrocite i u plazmu."

Pacijenti u bolnicam ne dobivaju krv u normalnom, punom sastavu, nego samo onaj dio koji im je potreban. Zrtvama prometnih nesreca daju se prije svega eritrociti, plazma se upotrijebljava prvenstveno u proizvodnji lijekova. A trombociti - krvne plocice - vazni su u procesu grusanja krvi. Buduci da je plazma laksa od krvnih zrnaca ona nakon centrifugiranja ispliva na povrsinu upravo onako kao sto je to slucaj s uljem i vodom.

Uzimajuci iz centrifuge jednu vrecicu preradjene krvi Olaf Poprawa objasnjava: "Tako to izgleda pod idealnim uvjetima: na dnu su eritrociti, iznad njih - u tom pomalo mutnom sloju - nalaze se leukociti odnosno bijela krvna zrnca, te trombociti. A iznad toga slijedi krvna plazma, dakle tekucina koja je jasno odvojena od tog srednjeg sloja. Tako bi trebala izgledati uredno konzervirana krv."

Krv koja je preradjena specijalnim masinama potom se pretace u pojedine vrecice. Leukocite se prethodno odstranjuje filterima:

"Leukocite se generalno ne upotrebljava. Bijela se krvna zrnca uvijek izdvajaju buduci da bi ona kod primatelja transfuzije mogla izazvati alergicnu reakciju," objasnjava direktor Instituta za transfuzijsku medicinu njemackog Crvenog kriza, Olaf Poprawa.

Do trenutka kada ih zatraze bolnice krvni se proizvodi skladiste u hladionicama. Zalihe konzervirane krvi kojima njemacki Crveni kriz aktualno raspolaze odgovaraju potrebama od dan i pol - sto nije mnogo. Bilo bi mnogo bolje kada bi rezerve bile dostatne za tri dana. "Tada bi mogli spremno reagirati i u slucaju katastrofa ili nesreca s velikim brojem ozlijedjenih," upozoravaju suradnici njemackog Crvenog kriza i najavljuju daljnje akcije u kojima ce pozivati stanovnike na dobrovoljno davanje krvi.