Ubijanje virusa – realan cilj ili utopija?

Njemačka je u najstrožem lockdownu od početka pandemije, a planira se dodatno pooštravanje. Privatni susreti su skoro sasvim zabranjeni, trgovine zatvorene osim onih s prehrambenim proizvodima. Slično je širom Europe.

No, to nije dovoljno, tvrdi inicijativa ZeroCovid. U četvrtak (14.1.) je veliki broj znanstvenika, liječnika i intelektualaca, uglavnom iz Njemačke, objavio apel u kojem se traži „solidarna pauza“ kompletnog života „na nekoliko tjedana“.

Autori pišu da je propala taktika zaravnavanja pandemijske krivulje, da su mjere malodušne jer ograničavaju ljude u njihovom slobodnom vremenu, ali ne diraju ekonomiju. Umjesto toga, predlažu, broj zaraza treba svesti na nulu potpunim zamrzivanjem svih aktivnosti u Europskoj uniji.

Među zagovornicima apela ima vrlo utjecajnih ljudi, poput fizičara Michaela Meier-Herrmanna. On razvija statističke modele epidemije i spada u najvažnije savjetnike kancelarke Angele Merkel tokom krize.

„Od ljudi se traži da umiru za ekonomiju“

David Schrittesser, jedan od potpisnika apela inicijative ZeroCovid, kaže da je politika do sada uvodila ograničenja uglavnom u privatnom životu, ali da je „kompletno ignorirala“ kontakte na radnom mestu, u tvorniökim pogonima ili trgovinama.

„Problematično je što se od ljudi traži da umiru za dobrobit ekonomije. Ljudi i dalje idu na posao. I dalje bi trebali ići u kupovinu. Ali virus ne razlikuje porodična okupljanja od susreta u uredima“, navodi Schrittesser za DW.

Schrittesser, inače matematičar sa Sveučilišta u Beču, kaže da su zdravstveni sustavi na granicama pucanja i da može postati još gore zbog mutacija virusa koje se brže šire. „To je kao da pripustite tigra u kuću i kažete neka ujeda samo mlađe ljude jer oni to mogu podnijeti, ali neka svi ostanu pribrani i idu dalje na posao“, navodi on.

No nisu svi znanstvanici tog mišljenja. Poznati bonski virolog Hendrik Streeck nazvao je „potpuno nerealnom“ ideju da se virus iskorijeni. On kaže da je nemoguće ukinuti sve kontakte – u najmanju ruku je u porodicama ili u zdravstvenom ssustavu neizbježno da se zdravi ljudi sureću sa zaraženima. „Čak i pored cijepiva, mi čemo morati živjeti s ovim virusom. I mi možemo živjeti s njim“, naglašava Streeck.

Nasuprot potpisnicima apela ZeroCovid, on vjeruje da je politika griješila jer je, uvodeći mjere, koristila „čekić umesto skalpela". Potrebne su, kaže, ograničene i ciljane mjere kako bi se očuvalo što više od društvenog i ekonomskog života. Kolateralne žrtve lockdowna su velike, ali još nedovoljno istražene, kaže Streeck.

A što ako ne uspije?

U razgovoru za DW je matematičar Schrittesser, zagovornik ZeroCovid-a, upitan i od čega bi ljudi živjeli i tko bi platio kompletno zatvaranje ekonomije. On kaže da su već i sada u opticaju „gigantske sume novca, ali u pogrešnim rukama“.

„Ima mnogo bogatih kompanija i vrlo bogatih ljudi koji ne doprinose koliko bi trebalo“, kaže on, „mislim da je jasno kako se ovo može financirati: potrebni su viši porezi za veoma bogate i potrebno je oporezivanje kompanija poput Amazona."

Berlinski lijevo-liberalni list Tageszeitung je ocijenio zahtijeve za iskorjenjivanjem virusa kao „utopističke“. Što ako i nakon nekoliko tjedana kompletnog mirovanja života „virus i dalje bude cirkulirao? Jer se starački domovi ne mogu zatvoriti i jer tramvaji moraju voziti? Hoćemo li onda imati drugu rundu utopije? I još jednom? Pa još jednom?“

nr (dw, daz, taz)