Tempo, Tempo!

1934. je u SAD-u razvijen prvi daljinski upravljač za televizore koji je preko kabla bio povezan s uređajem. Sredinom 50-tih godina prošlog vijeka na tržište su dospjeli i bežični daljinski upravljači koji su u Njemačkoj 70-tih godina postali standard. Riječ je o praktičnom izumu uz pomoć kojeg se udobno i brzo mogu mijenjati programi na tv aparatima.

Daljinski upravljač koji je izložen u berlinskom Muzeju za komunikacije datira iz 1986. i korišten je za televizore marke Grundig. Riječ je o jednom od 250 izložaka uz pomoć kojih se prikazuje koliko fenomen ubrzanja karakterizira naš život i to ne od kada je izmišljen daljinski upravljač, kompjuter ili pametni telefon, već barem od početka ranog modernog vremena.

Vrijeme je novac

"Vrijeme je relativna stvar". Ovu spoznaju zahvaljujemo Albertu Einsteinu. Mnogo tisuća godina ranije, ljudi su se kretali sporo, hodajući ili jašući konje, magarce, deve ili slonove. Svi su se kretali sličnim tempom, a putovi koje su prelazili bili su relativno pregledni. Taj prirodni ritam kretanja na prostoru Njemačke prekinula je plemićka porodica Thurn i Taxis koja je umjesto jednog, za slanje pošte koristila cijeli lanac jahača koji su se tijekom puta mogli smjenjivati. Na taj se način uštedjelo vrijeme korišteno za odmor, a pošta je brže stizala na cilj. Poslovni ljudi tome su se razveselili i vrlo su rano spoznali da je vrijeme novac, tako da su iz financijskih razloga počeli podržavati razvoj poštanskih usluga.

"Ubrzanje je posljedica optimiranja i štednje", kaže Klaus Beyrer, koji je zajedno sa svojom kolegicom Katrin Petersen kustos berlinske izložbe. U Muzeju za komunikacije mogu se vidjeti izlošci koji svjedoče o postupnom razvoju poštanskih usluga - listići iz 18. stoljeća pomoću kojih se kontrolirala točnost poštanskih jahača, modeli poštanskih kočija i vlakovi, red vožnje, satovi, telegrafi, stenografske bilježnice, kemijske olovke.

Industrijalizacija je prisilila radnike da se pridržavaju fiksnog radnog vremena što je zahtijevalo i pouzdane mjerače vremena. Tako je sat postao instrument za koordinaciju svakodnevice. Satovi su postavljani na željezničke stanice, ulaze u tvornice, u dnevne sobe i na noćne ormariće u obliku budilica.

Paralelno uz industrijalizaciju uslijedila je i racionalizacija drugi životnih oblasti. U uredima su se počele koristiti pisaće mašine i računala kako bi se ubrzao proces rada, u domaćinstvu su žene za obavljanje kućnih poslova sve više počele koristiti pomagala poput perilica ili usisivača. Vrijeme je sve više postajalo dragocjeno i rijetko dobro. Zato je dobro došlo i uvođenje električne energije koja je noć pretvorila u dan.

Fascinacija brzinom

Uvođenjem bržih prijevoznih sredstava se promijenio odnos ljudi prema vremenu. Točnost je dobila na značaju tako da se i kašnjenje od nekoliko minuta smatra izgubljenim vremenom. I dok je u ranijim stoljećima put predstavljao cilj, danas mnogi na cilj žele stići što prije. Izložba u Berlinu govori o tome da vrijeme već odavno nije poklon, već da ima ekonomsku veličinu koja se efikasno koristi. Zato se proizvode sve brži automobili, vlakovi, bicikli i zrakoplovi. Znanstveni sadržaji se sortiraju i u kompaktnoj formi nude korisnicima kompjutera i mobitela.

Brzina fascinira ljude. Oni oduševljeno prate rekorde, utrke i sportska nadmetanja atletičara. Brzina također budi strah i danas kao i nekada kada su u pogon stavljene prve parne lokomotive koje su dostizale brzinu od "nevjerojatnih" 40 kilometara na sat. Dok jedni euforično pozdravljaju procese ubrzanja, druge ti procesi čine bolesnima. Još 1900. je bilo riječi o "nervoznom razdoblju", a danas se govori o "burnout sindromu". Gotovo svi imaju osjećaj da nemaju dovoljno vremena. Naš komercijalizirani svijet i za takve probleme ima odgovor: umirujuća i sredstva za spavanje. Knjige sa savjetima o boljoj koordinaciji vremena se odlično prodaju, kao i energetski napitci.