U Ukrajini sve popularnije privatne vojske

Usred šume oko dva sata vožnje od ukrajinskoga glavnoga grada Kijeva, gdje izgleda da je bojišnica dovoljno daleko, odvija se vojna izobrazba dragovoljaca za borbe u istočnoj Ukrajini. Znak sa šarenim tenkom i natpisom "Vojno vježbalište" označava put kojim treba ići. U daljini se čuju pucnji. Prolazi jedan vojni džip. Ovdje trenira "Desno-nacionalna dragovoljačka vojska", jedan od preko 30 dragovoljačkih bataljuna u Ukrajini.

"Napad", viče onaj koji će se kasnije predstaviti kao Roman Mikola. On je ovdje zapovjednik. Petnaest muškaraca u borbenim odorama jurišaju na jednu kuću, jedan ubacuje bombu kroz otvoren prozor. Svi su odmah u zaklonu, ali ništa se ne događa. Pet puta se ponavlja ista stvar. Jer, granata svaki put promašuje cilj. Naime, ovdje treniraju sasvim obični ljudi, to nisu uvježbani vojnici, objašnjava uz ispriku Mikola. Ali, tim veća je motivacija.

Tisuće Ukrajinaca se dragovoljno javljaju za odlazak u rat

33-godišnji Oleksij iz Kijeva privremeno je otkazao posao kao arhitekt. Kako bi se borio za domovinu, kako sam kaže. "Želim da moja djeca odrastu u slobodnoj zemlji, a ne kao robovi Rusa. Ukrajina me sada treba i ja sam spreman ako je potrebno u ovom ratu i umrijeti."

U vojarnama na ovom vježbalištu je trenutno smješteno oko stotinu ljudi. Poligon koji je nekoć pripadao Ukrajinskoj vojsci država je stavila na raspolaganje za uvježbavanje dragovoljaca. Bataljun je osnovan nakon ustanka na Majdanu u travnju ove godine. Financiraju ga, kao i brojne druge dragovoljačke vojske, oligarsi, multimilijunaši, pa čak i političari. Nakon aneksije Krima u Ukrajini su se kao dragovoljci prijavile tisuće muškaraca i žena za odlazak na bojište. Određenu ulogu igra zacijelo i katastrofalno stanje ukrajinske vojske.

Pletu maskirne mreže i skupljaju novac

"Ako mi ne bismo bili spremni boriti se za našu zemlju, tko bi onda bio", pita Oleksij, "onda bi Rusi već bili pred Kijevom". Mnogi ovdje razmišljaju kao i on. Paravojna izobrazba traje mjesec i pol dana. Cilj je poslati što više boraca na istok Ukrajine, objašnjava zapovjednik Mikola. I dodaje da se nitko ne mora brinuti zbog kvalitete izobrazbe, da je ona čak bolja nego kod regularne ukrajinske vojske. A zahvaljujući obilnim milodarima stanovništva koje daje uniforme, hranu i pokrivače, njegovi borci su razmjerno dobro opskrbljeni, kaže on.

Maria Kabacij iz Kijeva sve svoje slobodno vrijeme poklanja za potporu bataljunima dragovoljaca. U podrumu knjižnice u jednom stražnjem dvorištu u četvrti Obolonu ona nakon posla plete maskirne mreže. Preko Facebooka se organizirala skupina "Net Sawing Volonteers", ona poziva građane da poklone svoju staru odjeću. Nju se zatim oboji maslinasto zeleno ili smeđe i od nje se pletu maskirne mreže. Tone takvih mreža šalju se na bojišnicu, priča ponosno ova mlada novinarka. "Ja time dajem mali doprinos zaštiti naših vojnika", kaže ova 31-godišnjakinja. "Protiv dobro naoružane ruske vojske naša nema šanse, zato sam morala nešto činiti."

Ukrajinska vojska u katastrofalnom stanju

To potvrđuje i stručnjakinja za Ukrajinu Margarete Klein iz Zaklade znanost i politiku iz Berlina. "Ukrajinska vojska, za razliku od ruske, već 20 godina nije reformirana. Nedostaje moderno oružje i oprema, adekvatna izobrazba i profesionalno vođenje. Kvantitativno i kvalitativno ona je osjetno slabija od ruske vojske."

I zbog toga se u živopisnoj kijevskoj četvrti Podilu na tjednoj tržnici već odavno može kupiti štošta drugo, a ne samo polovna odjeća i druge stare stvari. Sve više Ukrajinaca tu tržnicu koristi kako bi ponudili ono što su sami načinili. A prihod ide za vojsku. Olga Buligina-Lacebnikova je na užetu objesila foto-postere. Svatko je mogao poslati svoju najljepšu fotografiju iz Ukrajine. Od fotografija su napravljeni posteri i prodavani na tržnici. Tako je za vojsku prikupljeno 8.500 eura, priča Olga: "Našim vojnicima nedostaje svega: toplih čarapa, odjeće, lijekova. Zato mi pomažemo."

Upozorenje stručnjaka: nitko ne kontrolira dragovoljce

Uz umjerene borce u vojskama dragovoljaca nalaze se i neonacisti, kao što su primjerice Bataljun Asov ili Vojska Aidar, kojima Amnesty International u aktualnom izvještaju predbacuje ratne zločine na sjeveru Luhanska. Formalno većina dragovoljačkih postrojbi podliježe Ministarstvu unutarnjih poslova. Ali, ono ne nadzire sve njih, kritizira stručnjakinja za Ukrajinu Klein. "Ako se ti bataljuni svjesno otmu kontroli prijeti opasnost da se potkopa državni monopol na primjenu sile. Dragovoljačke postrojbe bi mogle postati akteri koji prave pritisak na predsjednika."

Mogla bi, dakle, nastati država u državi, upozoravaju stručnjaci. Nasuproto tomu Oleksij Haran, politolog na Kijevsko-mogiljanskoj akademiji Nacionalnog sveučilišta, kaže: "Kad bi zapad, osobito NATO, pomagao Ukrajini u ovom ratu, onda nam ne bi trebale dragovoljačke vojske."