U rukama Boko Harama

Nigerijska teroristička skupina Boko Haram i dalje terorizira vlastiti narod. U najnovijim bombaškim napadima na jednu tržnicu u središtu zemlje poginulo je preko 100 osoba. No ova teroristička sekta s islamističkom pozadinom se posljednjih dana najviše spominje u svezi s otmicom preko 200 učenica iz jedne škole na sjeveru zemlje.

Novinarima Deutsche Wellea je uspjelo doći do jedne učenice kojoj je uspio bijeg iz ruku terorista. Ona u ekskluzivnom razgovoru priča o svojim traumatičnim iskustvima ali istodobno iznosi teške optužbe na račun nigerijske policije i nastavnog osoblja na napadnutoj školi.

Deutsche Welle: Možete li se prisjetiti trenutka u kojem je Boko Haram napao Vašu školu?

Esther Musa (ime promijenjeno): Bile smo u spavaonici kada su oko 22 sata upali pripadnici Boko Harama i rekli da pođemo s njima. Mi smo učinile što su od nas tražili. Tada su nas rasporedili po vozilima i odvezli u nepoznatom smjeru.

Što Vam je u tom trenutku prošlo kroz glavu?

Pomislila sam: sad sam gotova! Sve će nas poubijati. To je jedino čega se prisjećam. Pomislila sam da mi jedino Bog može pomoći.

I što se nakon toga dogodilo?

U jednom trenutku sam s još nekoliko učenica rekla kako moramo obaviti nuždu. Nakon toga smo počele trčati i nismo stale sve dok nismo došli do jedne kuće u kojoj su živjeli Fulani (pripadnici jedne etničke skupine op.ur.) i koje smo pitali mogu li nas uputiti prema gradu Chiboku gdje se nalazi škola. Žitelji su nam rekli da je do Chiboka jako daleko ali su nas uputili u susjedno selo gdje su nam dali drugu odjeću. Nakon što smo prespavale, drugi dan smo se uputile natrag u Chibok.

Jeste li uspjeli doći do Chiboka?

Ne, jedino smo stigle do jedne kontrolne točke nigerijske vojske. Kada su shvatili da smo mi jedne od otetih učenica, rekli su nam da ne smijemo svojim obiteljima nego su nas odveli u jednu vojarnu u gradu Maidaguriju gdje smo vojnim dužnosnicima morale objašnjavati da smo pobjegle od Boko Harama. Nekoliko su nas dana držali u vojarni, a nakon toga smo odvedene guverneru.

Školu su zapravo čuvali policajci a bilo je i mnogo nastavnog osoblja. Kako su oni reagirali na napad na školu?

Njih u trenutku napada više nije bilo jer su prije toga pobjegli.

Pobjegli su i ostavili učenice same u školi?

Da. Upravo tako.

Zvuči kao da su nastavnici znali što će se dogoditi.

Tako je. Netko je učiteljima javio da će Boko Haram doći i napasti školu i da bi bilo dobro kada bi učenike poslali kućama. No oni su reki da nitko ne smije kući a oni koji ipak odu neće dobiti završne svjedodžbe.

Znači učitelji učenicima nisu dali da pobjegnu?

Točno. Zamjenik direktora škole nam je rekao da nećemo dobiti svjedodžbe ako odemo.

Kako se osjećate kada pomislite na Vaše kolegice koje se još uvijek nalaze u rukama terorista?

Mislim da su još uvijek na životu i neizmjerno mi ih je žao. Mislim često na njih i noćima ne mogu spavati zbog toga.

Je li Vam od strane vlasti pružena bilo kakva pomoć, recimo psihološka?

Ne. Dosad nije bilo nikakve pomoći.

Kakvu si pomoć priželjkujete?

Ja bih samo ponovno htjela krenuti u školu. .

Nije li Vas strah pri pomisli na to što Vam se tamo dogodilo?

Naravno. Ali je više ne želim ići u školu u Chiboku. Želim ići u školu negdje drugdje.