U poplavi došli i šegrti

Nakon škole, već desetljećima mladi najprije razmišljaju o nekakvom studiju – ma koliko neizvjesni bili izgledi da će s tim zvanjem naći neki dobar posao. S druge strane, mnoge zanatlije se guše u poslu, ali jedva da mogu naći naučnike: svaki drugi njemački zanatlija prošle godine nije mogao naći šegrta koji bi bio u stanju naučiti njihov zanat.

„Zanatlije imaju doista velike probleme utažiti svoju potrebu za podmlatkom“, kaže Kilian Bizer sa sveučilišta Göttingen. To osobito vrijedi za zanate koji su dobitnici u ovom dobu klimatske promjene: instalateri solarnih panela ili toplinskih pumpi, sanacija i izolacija fasada zgrada, treba majstor i koji će instalirati uređaj za napajanje električnog automobila.

Predodžba života zanatlije nije baš pozitivna: u pravilu je to fizički posao, nerijetko i po kiši i po vrućini. Kako onda mlade uopće navesti da odaberu to zanimanje?

Majstor iz gole nužde

U dolini rijeke Ahr se u nevolji – katastrofalnoj poplavi koja je pogodila to područje 2021. – stvorio projekt koji je mnoge mlade ipak naveo da razmisle o životu kao zanatlija. Nakon što je ukinuta vojna obveza, mladima se nakon škole nudi i mogućnost dragovoljno provesti „socijalnu godinu“ i tu se sama od sebe nametnula potreba tu aktivnost onda provesti u nekoj majstorskoj radionici.

Tako se u dogovoru ministarstva rada pokrajine Rheinland-Pfalz i zanatske komore grada Koblenza mladima nudi da provedu šest do osam mjeseci „za probu“ kod nekog majstora. Preko 50 zanatlija surađuje u tom projektu, a izbor seže od stolara, zidara, ličilaca, bravara pa do automehaničara. Zanatska komora je na raspolaganje stavila i svoje školske radionice, a oni koji se odluče za to će dobiti i džeparac – 470 eura mjesečno i osiguran smještaj.

Upravo tako su se našli Alexander Lehnhoff koji u dolini Ahra već tri godine ima stolariju sa desetak suradnika i Consantin Sper, 22-godišnjak koji je zapravo već upisao fakultet, ali se sad ipak okrenuo zanatu.

Nema uvijek sreće na fakultetu

Sper nam kaže kako su u njegovoj obitelji koja živi u Bad Bodendorfu svi završili fakultet pa je i on, nakon mature prvo krenuo tim putem. „Zapravo me i prije privlačilo naučiti neki zanat. Prije svega nakon poplave kad sam punih osam mjeseci ionako radio od jutra do mraka zapravo kao zanatlija popravljajući štetu sam poželio i ostati u tom zanimanju.“ Za ovaj projekt je saznao slučajno, od jednog ličioca i odmah je shvatio kako je to prilika kao stvorena za njega.

Stolarska i tesarska radionica Lehnhoffa je u poplavi imala sreću: u njegovom Heimerzheimu je mnogo toga bilo uništeno i poplavljeno, ali njegova radionica je ostala pošteđena. A povrh toga, ima posla preko glave u popravcima nastale štete.

„U svemu tome mi je došao i Constantin i rekao: prekinuo sam studij jer bih radije nešto radio svojim rukama. A tu oko nas ima toliko posla, to ne mogu podnijeti", kaže nam 28-godišnji majstor koji je prije tri godine otvorio obrt.

Ralf Hellrich iz zanatske komore Koblenza svjedoči kako je čitav projekt „majstora za probu“ bio pun pogodak: preko polovice mladih koji su tako ušli u neku zanatsku radionicu je i ostalo kako bi do kraja „ispekli zanat“. Posljednjih godina je bilo toliko novih naučnika koliko se ne pamti u prošlih desetak godina. To osobito vrijedi za područje pogođeno poplavom gdje su mladi – htjeli to ili ne, najprije popravljali svoje obiteljske kuće i pomagali susjedima.

Šegrt nije više sluga

Stolar Lehnhoff nam priznaje kako on zapravo nikad nije imao problema naći šegrte. S jedne strane je rad s drvom i inače razmjerno privlačan, ali nam kaže kako to valjda leži i u njemu. „Čitava dolina Ahra je kao golemo selo i tu svatko poznaje svakoga i zna se odlično tko je kakav majstor. Tako se i među mladima čuju sasvim jasne ocjene, kako je kod pojedinog majstora.“

I on sam je razmjerno mlad i dobro se sjeća svojih šegrtskih dana: ako će majstor „po staroj školi“ svog šegrta smatrati tek slugom koji ništa ne zna i ne može osim najgorih i najglupljih poslova, tu nema velike budućnosti. On se trudi imati povjerenja u novajlije i stvoriti okružje timskog rada, a to se očito isplati.

Kaže nam i kako je odlazio na zanatske sajmove priređene kako bi se privuklo podmladak, ali kako mu najviše naučnika ipak dolazi preko usmene predaje. O životu zanatlije nam kaže kako je i njegov otac bio stolar i kako mu je govorio neka „radije završi velike škole“ da bi mu bilo lakše u životu.

Ali to nije sasvim točno: „Zanatlije su natprosječno zadovoljni sa svojim životom i svojim poslom“, svjedoči i Kilian Bizer sa sveučilišta Göttingen. Da, točno je kako je to fizički rad, ali to je posao gdje se na kraju prstom može pokazati što je netko napravio – a i to vrijedi mnogo. Povrh toga niti prihodi nisu tako loši, a posla na pretek – pogotovo u dolini rijeke Ahr gdje je i dvije godine nakon poplave još uvijek mnogo toga razoreno i treba popraviti. Ovaj projekt „majstor za probu" bi zapravo trebao završiti koncem ove godine, ali obzirom na odlične rezultate je vrlo vjerojatno da će biti produžen.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu